Jedna mi je divna duša rekla ovih dana na Ižu da sam tako povezana s vibracijom obilja da darovi neprestano pritječu u moj Život.

Pritom mi je i sama donijela predivnu teglicu domaćeg meda, ukrašenu žutom mašnicom prema kojoj se ponašam kao prema najvećoj dragocjenosti – jer ona to i jest.

Duboko vjerujem i svjedočim da obilje prilazi zahvalnom i otvorenom srcu koje se raduje sitnicama i ne očekuje od drugih da ga “služe”, već ono iz dubine sebe služi Životu.

Kao i da je dano svakone od nas kad osvijestimo svoju pravu prirodu.

Srce puno Ljubavi plodno je tlo za obilje koje se tada kreće prelijevati po nama.

Ne sjećam se kad sam imala takav osjećaj obilja kao ovih dana na otoku Ižu. Od okusa, boja, mirisa, bilja koje sam ubrala u dubokoj povezanosti s dušom i zasadila povratkom u grad ili se suši za začine, darova divnih ljudi koji su bili sa mnom, ali i koje sam susretala u prolazu, poput predragih spremaćica u hotelu, domaćih kremica, sapuna, ulja koje sam dobila, ručno rađenih pralina, posudica, domaćih badema, slatkiša i raznih čudesa od kojih svako nosi u sebi energetski otisak divne duše koja ga je darovala.

Osjećala se snažna aktivacija unutarnjih darova koje smo jedni drugima darovali kroz svjesno prisustvo i obilje se samo prelijevalo.

Jedno od najčarobnijih iskustava doživjela sam kad je jedna od osoba iz grupe koja ima čarobne ruke izmasirala pred san s najvećom prisutnošću i dubinskim znanjem moja leđa i dlanove, upotrijebivši pritom domaće ulje koje je sama napravila, a potom me pokrila i ostavila u miru i dubokoj zahvalnosti s kojom sam utonula u san.

Nikad neću zaboraviti taj trenutak, kao ni sve ostale trenutke čistog prepuštanja, obilja i bezuvjetne Ljubavi.

Jer obilje ne možeš živjeti ako obilje nisi.

Osvijestimo obilje u sebi.

Hvala, Živote