Marina Papec – Jesmo li u stanju otpustiti?

Marina Papec – Jesmo li u stanju otpustiti?

Promatrajući temeljito putanju vlastitog Života, ali i prateći druge na njihovom putu, često bih zaranjala u temu otpuštanja.

Bez toga je gotovo nemoguć bilo kakav korak na putu rasta i (samo)spoznaje, uzdizanja u svijesti, ali i kreiranja životnog iskustva vrijednog življenja.

Otpuštanje je početna točka prema višim dimenzijama postojanja, višoj vibraciji.

Da bismo mogli uvidjeti što je to što nam remeti čisti protok i harmoniju, koje smo to programe ponijeli sa sobom i koje emocije nismo obradili pa one samim time, a da tog često nismo ni svjesni, stoje na putu visokoj vibraciji i kreaciji, potrebno je duboko i iskreno zaći u sebe i osvijestiti što valja pročistiti, odnosno otpustiti.

Kad otpustimo, otpor se nježno raspline i ostavi prostor čiste kreacije, nevezano za to što takva kreacija za svakog od nas ponaosob znači.

Otpuštanje otvara novu energiju koja uvijek radi za najviše i najveće dobro.

Neki sam dan odlučila odjenuti jako dragu mi košulju. Ta košulja spada u jedan od onih bezvremenskih predmeta kakav kupimo jednom u Životu i uvijek nosimo. Koji pristaje uz sve i istodobno je vječan, ali i dovoljno jedinstven da se takav gotovo nikad više nigdje ne ugleda niti može nabaviti. S njim nas usput povezuje bezbroj nekih samo nama znanih trenutaka. Dovoljno da osjetimo kako ta stvar u našem svemiru ima dušu po kojoj je prepoznajemo.

Nakon što sam pretražila ormare uzduž i poprijeko, nisam je uspjela pronaći. Pomislila sam kako je moguće da sam je ostavila negdje tijekom nekog putovanja još prošle godine i na tren me svladalo nešto nalik tuzi. Tad sam u sebi prizvala sve divne trenutke u kojima me je ta košulja pratila, kao i mjesto i tren gdje sam je svojedobno s ljubavlju kupila.

Emociju nalik tuzi zamijenio je spokoj.

Otpustila sam, ne baveći se više u mislima što i kako.

Nakon nekoliko dana, uzimajući iz ormara haljinu za jednu lijepu priliku, odnekud, ili bolje rečeno niotkud, pri otvaranju vrata ispala je moja najdraža košulja.

Tko je i kako to uredio tada, odakle se stvorila nakon što sam nekoliko dana ranije preokrenula u potrazi za njom cijeli ormar, ne znam.

Znam samo da je do energije otpuštanja.

Ovo je samo mali primjer u kojem je glavnu ulogu odigrala tek jedna srcu posebna jeans košulja.

No tako je sa svime.

I s onim mnogo, mnogo većim “stvarima”.

Otpusti i vidjet ćeš čudo na djelu.

Volim Te.

Hvala, Živote

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp