Kada sam prestala brojati vrijeme, moj se je Život krenuo širiti u dubine koje nisam mogla ni naslutiti.

Kada sam pažnju počela pridavati trenutku, energija svega u meni i oko mene se promijenila.

Trenutak ne poznaje početke ni krajeve niti se njima opterećuje.

On samo jest. Plovi u vječnom uvodu.

U svakom dahu baš taj koji treba biti.

Trenutak izlazi iz ponavljajućih ciklusa, umnih previranja i programa i prepušta nas Životu.

Kada Život vodi, ništa nikad nije izgubljeno.

Sve je tu.

U dahu.

U prisutnosti.

Možda i vječnom ljetu ako tako namjerimo.

U svijesti da je ljepota baš na tom mjestu kamo si dušom doplovio, samo sve više ljepote dolazi.

Ako smo budni i povezani. Probudimo se u Ljubavi.

Hvala, Živote, na svemu što Jesi!