Kada spoznamo sveti prostor u kojem se Duša širi i prisutna je u tijelu, a čime se pojačava naša cjelokupna povezanost sa strujom Života, pred nama se počinju otvarati sva vrata i započinje opipljiva suradnja između nas i onog nečeg što bismo mogli nazvati Božanski eter (Bog, Svemir, Ljubav, Izvor).

Iako je ta energija sveprisutna, njeno je živo djelovanje snažno vidljivo tek onda kad joj se otvorimo, kad dopustimo njen protok kroz nas.

Upravo to se događa kad se uskladimo sa sobom. Kad smo prisutni i budni u sebi.

Ako to nismo, ako se nalazimo na mjestima gdje se ne osjećamo povezano s Dušom ili kad se upletemo u niža stanja bivanja poput žrtve, ljutnje, malodušja, kritike, kontrole, potrebitosti, pohlepe, zavisti i drugog, ta se suradnja između nas i Božanskog etera na neki način prekida i počinjemo primjećivati kako nam se vrata zatvaraju.

Ovo ne služi kao kazna, već kao poziv na buđenje.

Kad god spavamo, mi se u sebi opiremo otvaranju vrata i Ljepotama Života.

To ostavlja tragove na našem fizičkom, mentalnom, enotivnom i spiritualnom tijelu i sprječava dotok žive energije u naše iskustvo.

Probudimo se u Ljubavi.

Hvala, Živote, pronicljivi.