Informacija o nečemu je potpuno različita od spoznaje o nečemu.
Spoznaja je iskustvena pojava, to znači da je provedena kroz sustav postojanja (um, duh i tijelo) i za sobom, a bez da mi imamo svjesnu kontrolu nad tim, povlači određene životne tokove, usklađuje nas, donosi žive, dubinske plodove.
Govoriti o određenim suptilnim pojavama, poput ljubavi, vibracije, posebice visoke vibracije, duše, zahvalnosti, harmonije i slično, nije isto što i imati spoznaju tih pojava.
Samo govorenje, bez spoznaje, teško će aktivirati spoznaju u drugome, a time i mogućnost iskustvenog doživljaja iste i uzdizanja Života samog po sebi na višu razinu.
Spoznaju aktivira spoznaja jer ona u sebi nosi energetski kod.
Kad čitamo knjigu ili tekst napisan iz spoznaje, ne tek informacije, to što čitamo je “živa riječ” koja u nama može otvoriti kanal iscjeljenja, rasta, utjehe, buđenja, paljenja lampice duha, a ne samo uma.
Ako se upali samo lampica u umu, a što zna biti slučaj kod prenošenja informacije bez spoznaje, naši će daljnji postupci biti vođeni umom i samim time će njihova priroda biti vrlo ograničena.
Kako možemo znati, ako nemamo još dovoljno senzibiliziran unutarnji senzor, kad je nešto informacija, a kad spoznaja?
Spoznaja uvijek neminovno utječe na kanal od kojeg dolazi i na njegovo cjelokupno iskustvo Života.
Ako postoji recimo spoznaja ljubavi ili visoke vibracije (a što je usko povezano) za razliku od informacije, onda je iskustvo onoga koji emitira tu pojavu ispunjeno ljubavlju na svim poljima i ona jasno izvire iz sklada unutar njegovog cjelokupnog Života i polja te se osjeća kao duboki mir, radost, unutarnji zanos i aktivira nešto poput “kozmičke čežnje” u nama, prisjećanje na stvarnog sebe.
Onaj koji ima spoznaju ljubavi ne treba se truditi stvarati harmoniju jer se ona stvara sama od sebe.
To je jednostavno “viši zakon” nad kojim um nema nadzor. I dobro je da nema.
Tu je razlika.
Spoznaja uvijek za sobom nosi iskustveni otisak.
Kad imamo spoznaju ljubavi, neminovno je i živimo, bez obzira u kojem se obliku prikazuje.
Kako unutra, tako i vani.
Hvala, Živote



