Ono što je možda najvažnije u bilo kojoj vrsti terapeutskog, ali i bilo kojeg drugog poziva koji u sebi nosi prenošenje znanja, a u čijoj je pozadini uvijek energija, čak i kad se radi o naoko “svjetovnim” znanjima, je duboka, unutarnja spoznaja je li osoba s kojom se upuštamo u komunikaciju “naša” osoba i jesmo li mi “njena” osoba.
Odnosno, postoji li između nas dovoljno čist kanal dubljeg razumijevanja, nešto što bih mogla nazvati “sličnim registrom” ili “srodnim eterom”, a što onda samo po sebi utječe na plodonosan transfer.
U protivnom, ne samo da komunikacija neće donijeti rezultate kakve bi mogla donijeti i što će jako teško doći do iscjeljenja ako je u pitanju neki vid terapeutskog djelovanja, već će se dogoditi i veliko energetsko iscrpljivanje, posebice na kanalu koji daje informaciju.
Postoje eteri koji jednostavno ne govore istim unutarnjim jezicima i gdje ne pomaže ni jedan kozmički ili bilo koji drugi prevoditelj.
Prepoznati ih, zahvaliti se i sačuvati energiju za ono što je “naše” jedna je od najvećih mudrosti i primjera čuvanja energije, kako u radu, tako i u privatnom Životu.
Probudimo se u Ljubavi.
