Život mi kroz svoje tokove i fizičke i duhovne, neprestano pokazuje prirodu Ljubavi i koliko je Ljubav mudra.

Ona jest najsnažnija sila u Svemiru, ali je istodobno svega svjesna. Ljubav ne rezonira s energijama nižeg spektra, već im prirodno postavlja štit. To ne radi samo da bi zaštitila eter sebe same, već i da bi tim putem ukazala energijama nižeg spektra da se nalaze u prostoru nečeg što bismo mogli nazvati zaglavljenost te da je potrebno preuzeti odgovornost kako bi se to stanje riješilo i Život podigao bliže eterima Ljubavi.

Stanje zaglavljenosti uvijek je pokazatelj da smo se odvojili od Ljubavi. Ujedno je i prilika da se u nju vratimo.

To je priroda ovog svijeta i ako je osvijestimo, možemo ne samo smanjiti trenutke u kojima nismo povezani s ljubavlju, već ih i gotovo potpuno otpustiti.

Kad smo povezani s eterom Ljubavi, život doživljavamo iz otvorenog srca. Tad nas neka nevidljiva nit nosi, kupa, uzdiže i tad se u sebi radujemo kao dijete, a istodobno promatramo svijet božanskim očima.

U tim trenucima razumijemo i ne osuđujemo ono što Ljubav nije, ali istodobno nemamo potrebu zalaziti onamo.

To nije stvar umne odluke, već cjelokupnog bića. Tad se u nama jednostavno nešto stisne, a katkad i jasno pobuni ako srce osjeti da je izloženo nižim vibracijama neljubavi.

Ponekad takve vibracije ne moraju na prvu djelovati tako, ali srce će osjetiti. A, što je više i snažnije povezano s eterom Ljubavi, to će i na ljubav i na ono što ona nije brže i jače reagirati.

Jedino će tako neljubavi pokazati put u ljubav.

Isto vrijedi i po pitanju bilo kakvog spašavanja. Ljubav ne spašava ondje gdje nema rezoniranja. Ona pusti ili negdje u svom eteru čeka. Um je taj koji spašava pod svaku cijenu, koji ne pušta i koji se raspravlja.

Ljubav je mudra i lagana.

Što smo joj bliže, sve visoko rezonantno nam je bliže.

Mir. Radost. Inspiracija. Prilike. Čisti eteri. Ispunjenost. Ljepota. Sve.

Ponekad je put do onamo dug, ali je vrijedan svakog koraka.

Probudimo se u Ljubavi.

Hvala, Živote mudri, obasjani.