Ako smo pozvani ili postavimo namjeru iscjeljenja sjenki – bilo da se radi o našim osobnim zaglavljenim dijelovima ili nam je poziv da drugima budemo podrška na njihovom oslobađanju od sjenki, potrebno je biti svjestan da predugo zadržavanje u prostoru sjenke ugrožava vitalnu silu.

Ili jednostavnim jezikom rečeno: ako se predugo zadržimo u svojim ili tuđim energijama nezadovoljstva, frustracije, malodušja, nezdravlja, niskih strasti, straha, zabrinutosti, zaglavljenosti, površnosti, fokusa na fizičku stranu postojanja i drugo (što zovem sjenkom), čak i ako smo svjesni da nam je misija iscjeliteljska, “spustit” ćemo se “dolje” i oslabit će nam vitalna sila, a s njom i sve svjetlosno te ćemo se udaljiti od polja Ljubavi. To će za sobom povući brojne izazove koje ćemo na van često nastojati prikriti.

Da se to ne bi dogodilo, potrebne su svjesnost i mudrost.

Nazivam to zaronom na dah.

Uzmemo svjetlosni dah, zaronimo “dolje” u sjenku, ali kad osjetimo da ostajemo bez zraka, izronimo i regeneriramo se.

Moje regeneriranje uvijek uključuje zaron u autentičnu ljepotu, vibraciju duše, tišinu ili komunikaciju s visokovibrantnim dušama (djeca, životinje, dječji ljudi čistog polja), more, vjetar, mirise, okuse, strasti višeg ja i tako dalje i tako dalje.

Čuvajte svoje Polje.

Čuvajte vitalnu silu.

Ona nas ne drži samo ispunjene na ovome svijetu, već spušta Nebo na Zemlju.

Grlim vas iz Raja.

Narednih dana ne ronim. Ni na dah.