Životom osim vidljivih upravljaju i nevidljive niti. One su mi oduvijek bile mnogo zanimljivije od ovih prvih i navodile su me na dublja istraživanja i prepuštanje čudesnoj struji Života.
Taj put traje i danas, s tim da nikad nije bio intenzivniji i nikad nisam u njega bila sigurnija.
Kad razgovaramo s ljudima koji ne pristupaju Životu na razini nevidljivih niti, vjerojatno ćemo zamijetiti određenu predvidivost puta. To je stoga što fokus samo na ono vidljivo i opipljivo često stvara iskustva koja ne ostavljaju previše prostora za novo, čudesno, alkemijsko…
Naša je energija tad uglavnom usmjerena na uobičajene životne rutine koje za sobom povlače uvijek iste ili slične obzore, a što, osim ako to nisu obzori koji nas duboko ispunjavaju na svim razinama, i nije nešto što bi Duša birala.
Duša odabire čuda, dubine, let, rast, širenje.
Pritom joj nije toliko važno kojim putem ide. Čak i kad je put krivudav, ona zna kamo vodi i puna je entuzijazma.
Tijelo se tad kroz nju napaja eliksirom Života.
Otvaraju se novi obzori.
Život postaje sočniji.
Čudesniji.
Rutina se rasplinjuje.
Rastvaraju se stari i otvaraju novi svjetovi.
Odvojimo barem trenutak u svakom danu da bismo se posvetili nevidljivim nitima.
Duši. Hvala, Živote!
