Nakon što sam neki dan napisala tekst „Svjesnost u odnosima – „Podsjeti me što to bješe ljubav“, ali i uslijed dubokog razgovora posljednjih dana o ovim temama, dobila sam mnogo pitanja koja ću ponovno pokušati sažeti ovdje. Imam osjećaj da je nastupilo vrijeme mnogo veće svjesnosti nego što je to bilo ranije i da se sve više ljudi budi po pitanju Života, odnosa, iskustava te istodobno počinje razumijevati da smo odgovorni za sve aspekte našeg bića, ne samo za tjelesni ili samo spiritualni.

Uvijek ponavljam da smo duša u tijelu, božansko i ljudsko, nebo na zemlji i da je naša zadaća na najbolji mogući način ovo ujediniti, prožeti u jedno.

To može značiti da se posvetimo buđenju i širenju svijesti na način da osvijestimo da fizičko nije jedino što postoji te da, u kontekstu odnosa stvari nisu predviđene za svrstavanje u krute kalupe, da odnosi nisu „tvrtka“ u kojoj ljudi „rade“ i zadovoljavaju određena pravila i očekivanja, već da je iza svega mnogo finija, tankoćutnija supstanca koja počiva na činjenici da smo energetska bića i da postoji toliko toga izvan krutog, fizičkog i materijalnog okvira.

S druge strane, ako pogledamo duhovna stajališta, ondje ponekad možemo naići na uvjerenja da je „sve ljubav“, da je na nama da u ime „sveljubavi“ podnosimo sve što nam Život donese na put jer eto, to je priroda duhovnog bića: sve prihvati, okreni i drugi obraz ako Te netko udari, sve je to volja Njegova, ako je podnosim, ja sam iznad Uma, u carstvu sam moćnog Duha. Sve jest Ljubav, ali to znači nešto potpuno drugo od toga da se pod nekim povijemo i odreknemo ljepote življenja.

Oba ova uvjerenja mogu nas odvojiti od uistinu božanskog iskustva Života koji na Zemlji možemo proživjeti onda kad su nam um, duh i tijelo u balansu (a što ni jedan od navedenih oblika življenja ne podržava jer u prvom živimo odvojeni od duha, a u drugom potiskujemo svoju božansku slobodnu volju koja u svakom trenutku nudi izbor da se okrenemo iskustvima koja su blagoslov i za tijelo i za duh. Jer, dok pristajemo na nepoštovanje i neprestano negiranje našeg bića u ime „više ljubavi ili Njegove volje“ i pritom to još nazivamo ljubavlju ili zbog toga sebe uzdižemo, nećemo moći iskusiti cjelovito iskustvo Boga i Čovjeka po koje smo došli.

No, da se ne zadržavam sad previše u spiritualnim objašnjenjima, prijeći ću na temu (nezdravih) odnosa koju ste otvorili i koja je u vama pokrenula lavinu pitanja i spoznaja. O ovome sam već u više navrata pisala, ali osjećam da je potrebno što više o tome govoriti jer ove teme podižu razinu svijesti i otvaraju sve veći broj ljudi prema sebi samima i življenju Života svjesnije, a samim time ispunjenije za sebe, svoje bližnje i svijet u cjelini.

Svaka riječ koju ću ovdje napisati, prošla je kroz moje životno iskustvo. U protivnom ne bih ni ulazila u temu.

Odnosi su naši veliki učitelji.

Uče nas mnogo toga o nama samima, ali nas uče i ono najvažnije – kako izgleda Ljubav. Ili možda bolje rečeno – kako ona ne izgleda.

Svatko od nas nosi svoju ideju o ljubavi u sebi. Ona je najčešće protkana iskustvima iz djetinjstva, ranim odnosima u primarnoj obitelji, svemu što nas je okruživalo, utjecajima kojima smo bili izloženi, ali i strukturi našeg bića ili ako zađemo dublje, trenutka u kojem smo začeti, danima u majčinoj utrobi pa i onome što smo u našoj auri donijeli na ovaj svijet.

Kao što sam rekla na početku, probat ću se zadržati u tekstu izvan ulaska u spirit jer sam dobila konkretna pitanja za djelovanje u ovdje i sada i probat ću iznijeti i takve odgovore.

Kad ljudi osvijeste što nas sve definira, kao i što definira našu sliku o Ljubavi, odnosima i Životu, a ako su pritom u stanju svjesno razmišljati, obično ih uhvati panika. Pomisle da je toliko toga na što nisu mogli utjecati i da je samim time sada njihova priča zapečaćena. No, to baš i nije tako. U nama postoji vječna svijest (za čije spoznavanje je potrebno izići iz krutog umnog obrasca, odnosno iz uvjerenja da smo samo ljudsko, smrtno biće i ništa više od toga). Ta svijest je vječno širenje i ona nam pomaže mijenjati dubinske obrasce u sebi, a samim time i naš život, okolnosti i cjelokupni doživljaj bivanja na Zemlji.

Drugim riječima, to što je netko možda odrastao uz emocionalno nedostupnu majku, nikada nije upoznao oca, život mu je bio protkan s puno „odbacivanja“ i „nevoljenja“ i slično, ne treba značiti da je njegova sudbina trajno zapečaćena u patnju ili bivanje u „pošto-poto“ odnosima gdje ga netko neprestano suptilno ili manje suptilno ugrožava, prodavajući mu taj obrazac pod ljubav. Svijest nam pomaže da se proširimo i shvatimo da je oko nas polje beskonačnih mogućnosti i da imamo ne samo priliku, već i duboko, kozmičko pravo birati ljubav i svjetlost u svom istinskom obliku. A taj oblik oživljava um, duh i tijelo istodobno.

Odnosi u kojima je netko jedan dan drag, susretljiv, naoko otvoren za drugoga, naoko privržen i stabilan, a već drugi dan, često bez nekog povoda ili je povod krajnje nelogičan drugoj strani koja je emotivno otvorena: distanciran, hladan, agresivan, pasivno-agresivan, pronalazi povode za svađu, prekid odnosa ili zahlađenje, nema komunikacije ili je komunikacija odjednom vrlo štura i promijenjena,

odnosi u kojima vas netko s kim živite ili provodite mnogo vremena počne samo tako ignorirati, a istodobno uzdizati druge (često „nepoznate“) ljude i davati im pažnju,

odnosi u kojima vam netko jedan dan govori da ste najdivniji na svijetu, a već drugi ste dan nitko i ništa, bilo da vam to kaže riječima ili na neki drugi način,

odnosi gdje nekog nije briga za vaše emocije i gdje vas neprestano „stišava“, umanjuje, govori da ste „preosjetljivi, dramatizirate, preuveličavate“, gdje vas „ne vidi“ i ne razumije kao biće,

odnosi u kojima nema empatije s druge strane, a zbog čega vas boli tijelo, svaka stanica, imate zbrku u glavi, ne znate na čemu ste i osjećate se smušeno,

odnosi gdje neprestano trebate biti nekome na raspolaganju energetski i na sve druge načine,

odnosi u kojima, ako imate djecu, druga strana „odrađuje“ ulogu i to je očigledno jer se to osjeti,

odnosi u kojima ne znate čime se druga strana točno bavi, koje poslove sklapa ili ne sklapa, koje izazove u životu ima ili nema,

odnosi gdje svako malo otkrijete neku nelogičnost ili laž,

odnosi u kojima ste često tužni ili uznemireni, u kojima imate osjećaj da vam se gasi iskra života,

odnosi koji vam ne daju unutarnju sigurnost i osjećaj da u svakom trenutku (pa i kad ste neraspoloženi, ljuti, uzrujani ili „nepodnošljivi“) možete računati na tu osobu,

odnosi u kojima se od vas traži da se ponašate na određeni način, a istodobno da od druge strane nemate nikakvo očekivanje u pogledu bilo čega,

odnosi u kojima postoje obiteljske tajne, prešutni dogovori i slično – NISU LJUBAV.

Pritom ne mislim samo na partnerske odnose na koje smo najčešće fokusirani, već i na sve druge odnose, posebice obiteljske.

Zašto se onda povezujemo, zašto ostajemo unutar ovakvih priča čak i onda kad smo svjesni svega ovoga i kad nam je jasno da smo zaglavili u nezdravom obrascu?

Što nam je činiti?

Odakle krenuti?

Ovo su pitanja koja se najčešće pojavljuju kad osvijestimo što se događa. Važno je napomenuti da gore opisani obrasci ponašanja i djelovanja (ovo je samo djelić te priče što sam navela i ima izuzetno puno manifestacija nezdravog ophođenja u odnosima) potječu iz nekog oblika nesklada unutar osobnosti osobe koji može varirati od poremećaja ličnosti narcističkog ili borderline spektra i tako dalje, do neosviještenih obrazaca ponašanja, nezrelosti i drugo, a što ima korijen u mnogim stvarima kojima se ne bih bavila u ovom tekstu.

Čak i ako ste na visokoj razini svijesti i razumijete obrazac po kojem se djeluje, te uspijevate kroz polje čiste bezuvjetne ljubavi doprijeti s vremena na vrijeme do bića takve osobe, to neće pomoći da se stvar „tek tako riješi“ ako osoba sama ne odluči potražiti pomoć ili se ne pozabavi na neke druge načine sobom, dubinskim poniranjem i osvješćivanjem samog sebe.

Ostajanje u ovakvim odnosima, a koji, ako je riječ o romantičnim odnosima, a katkad i prijateljskim, obično započinju vrlo snažnom, intenzivnom i rekla bih neprirodnom pažnjom, naklonošću i gotovo opsesivnom potrebom za vama, izaziva veliki stres na relaciji um – duh – tijelo s brojnim posljedicama na više nivoa.

Upravo ovakav početak tih odnosa, kao i neprestane psihološke toplo-hladno igre, izazivaju u umu i tijelu onoga koji je ovome izložen veliku pomutnju, a što isto tako, ukoliko je (a obično jest) vrlo empatičan i osjećajan, može dovesti do takozvane traume vezivanja (što opet korijen ima negdje drugdje, ali to je ponovno sada preširoko za temu).

Radi se o tome da čovjek koji razvije traumu vezivanja, nema snage izići iz takvog odnosa ili neprestano opravdava to što se događa ljubavlju i koječim drugim (pa i duhovnom sviješću) i tako sve „dublje tone“ i sve se više odvaja od svoje cjelovitosti i svog istinskog ja. S druge pak strane, necjelovita osoba koja je razvila nezdravi obrazac ponašanja treba u životu „zdravu“ osobu koja je emotivna, posložena, postojana, dostupna i slično i ponekad ne shvaća da je njeno ponašanje (a onda i energija jer su ljudi ovog spektra ponašanja na vrlo niskoj vibraciji čak i kad glume na van sreću ili su uspješni u nekom dijelu života) pretvara u “nezdravu” osobu. To su nesvjesni obrasci privlačenja koji često mimo naše volje određuju stvari. Zato je toliko važna svijest.

Ako se nalazite unutar odnosa gdje prepoznajete nešto od ovoga, ako ste pritom uznemireni, ako prolazite kroz vrtlog osjećaja od kojih vam se „raspada“ tijelo, nemate snage ni volje za svakodnevne aktivnosti, život koji ste ranije obožavali, odjednom vam se čini „gorak“ i nepoznat, ako ne možete otvoreno razgovarati s osobom koju volite, ako vas ostavlja bez riječi ili izmišlja stalno razloge za prekide, drame, tretmane šutnjom i slično, nije do vas i niste sami.

Često okolina ovo ne razumije i ljudi nemaju s kim razgovarati. To uviđam sve više i sve češće tome svjedočim.

Kroz ovo prolaze brojni ljudi i šire svoju svijest, uče o sebi i najvažnije o onome: ŠTO LJUBAV NIJE.

Isto tako, oni koji podliježu ovakvim obrascima ponašanja, a imaju nekim čudom priliku spoznati istinu i sebe, dobivaju jedinstvenu i svetu priliku da porade na sebi i potraže izlaz iz svojih stanja i toga kako djeluju na druge i na svijet. I naravno, na same sebe.

Svijest je čudesna. Njen je domet neopisiv. I samo nas ona može dovesti do cjeline koju zaslužujemo.

Čovječe, došao si iz božanskog u ljudsko, došao si živjeti sklad uma, duha i tijela.

Dok i jedno od toga pati, to nije LJUBAV.

PROBUDIMO SE U LJUBAVI!