Danas sam dobila jedno zanimljivo pitanje koje se odnosilo na to kako u praksi (svakodnevnom Životu) prepoznajem otvoreno srce.
Iako se pripremam za retreat, a to u mom slučaju u većini dana znači kontemplativnu šutnju, ovo me pitanje pozvalo da na njega u ovom obliku barem jednim dijelom odgovorim i tako možda poslužim širenju svijesti i nekoj višoj svrsi.
Kao i uvijek, govorim iz svog dubokog, spoznajnog i intuitivnog iskustva, a što se redovito jedno s drugim isprepliće.
Ljudi koji imaju otvoreno srce odašilju između ostalog jednu dozu nadrealne sigurnosti da vas neće olako povrijediti.
Dakako, ako je s druge strane netko sa zatvorenim srcem, moguće je da to neće tako percipirati jer će na drugog projicirati svoju zatvorenost, a time i tanku granicu između toga da u jednom trenu nekog gotivi, a već u idućem odbaci, no sasvim sigurno ljudi otvorenog srca neće samo tako izvesti neku nesmotrenost kojom će drugoga stjerati pred zid.
Čak i ako povuku granicu, a to se događa onda ako su vrlo grubo i najčešće u više navrata ili duži period obasipani nerazumijevanjem, obično emotivnog spektra, napadom i drugo onih čije je srce zatvoreno (jer dvije osobe otvorenog srca vrlo rijetko ili gotovo nikako ne mogu zaći u veći sukob – ovo jamčim životom), oni će ostaviti odškrinuta vrata u slučaju da se druga strana transformira i da to osjete, odnosno da im se da do znanja.
Često će pružati druge prilike i bez jamstva transformacije, a što zna biti iskorištavano na razne načine.
Kada trebam obaviti nešto s ljudima otvorenog srca, bilo da se radi o nečem privatnom ili poslovnom, usluzi, pitanju, suradnji, bilo čemu, takve je ljude iznimno lako nazvati, pitati, zamoliti – i bez obzira i da njihov odgovor ne bude potvrdan, da nešto nisu u mogućnosti, mi ćemo s njima doživjeti blagoslov i lakoću u komunikaciji.
To su oni ljudi koje, ako ste empat i osjećate energije, s radošću u srcu u svezi bilo čega kontaktirate i znate da ćete naići na ugodnu razmjenu energije.
Suprotno tome, kada trebam kontaktirati nekoga čije srce nije otvoreno, osjećam laganu, a ponekad i jaču nelagodu u predjelu trbuha ili srca. Te ljude kontaktiram u pravilu samo kad je neka iznimna situacija i ponekad se za to pripremam jer je doista za kontakt s njima potrebna posebna energija.
Čak i onda kada će sve izgledati glatko, u pozadini će titrati neki osjećaj da nešto nije u redu. Ako ove ljude uhvatimo u stanju lošeg raspoloženja, možemo biti gotovo sigurni da će se to na neki način odraziti po nas, bilo energetski ili tako da će odbiti učiniti to što smo ih zamolili i pritom se vješto ili manje vješto, često i bezobzirno izvući.
Nadalje, ljudi otvorenog srca se ne ljute na duge staze. U ovo sam potpuno sigurna. Ljutnja nije vibracija otvorenog srca. Ona može poput vala proći osobom, može je i izbaciti na tren iz ravnoteže, no ljudi otvorenog srca se u pravilu ne ljute ili se trenutno odljute ako su se naljutili.
Obično imaju trajne i duboke odnose te iznimno visoku dozu empatije prema svemu, što uključuje životinje, biljke, djecu, ljude, svijet, stvari (koliko god čudno zvučalo, oni imaju poštovanje i prema neživoj prirodi).
Kada se govori o empatiji, a mnogo sam puta o tome pisala, onda se ne misli na naučenu empatiju, već na duboki, emocionalni sustav u nama koji je u stanju percipirati na razini emocije drugo biće.
U tom slučaju ne naš um, već naše srce, brine kako se to drugo biće osjeća.
Zato ljudi otvorenog srca uzimaju u obzir stvarna osjećanja drugih i svoje postupke usklađuju s tim. Njima je to prirodno i ne zahtijeva neki posebni trud, a čovjeku zatvorenog srca je ovo potpuna nepoznanica.
Nema senzor za to.
Znana mu je samo naučena ili selektivna empatija.
Konkretnih je primjera za ovo bezbroj: samo neki od njih su da se ljudi otvorenog srca i pritom razvijene empatije neće nikada oglušiti na emotivne potrebe bliskih im ljudi, da neće napustiti svog kućnog ljubimca, osim ako nije baš viša sila, a to je stvarno rijetko, da će moći nekog utješiti i podići i bez riječi i drugo. Ključ je u emotivnoj komponenti i emocionalnoj povezanosti.
U gostima kod ljudi otvorenog srca je divno i poželite ostati ondje vječno. Oni će naizgled ni iz čega napraviti gozbu i rijetko će vam dati do znanja da je vrijeme za odlazak kući, a ako to i učine, učinit će s taktom i nježno.
Često imaju ugodan glas (vjerujem da se frekvencija glasa kao i način na koji govorimo usklađuje sa srcem).
Na njih se uvijek možete osloniti i nikada vas neće tek tako ili iz hira “ostaviti na cjedilu”.
Uvijek će vam dati još malo više nego što ste zamolili.
Rijetko imaju isključen telefon
Znate da im možete mirno reći ne, a bez da ćete ih time naljutiti i zaraditi neki oblik “kazne”.
Poštuju granice drugog bića i njegov energetski prostor. (O ovome ću vam pričati).
Poput djece su, ali ne na neodgovoran, impulzivan način, već energijom, zaigranošću.
Jako su im važne vrijednosti poput povjerenja, staloženosti, istine, držanja obećanja, nježnosti, privrženosti i svega što je autentično, stvarno, ima integritet i unutarnju sigurnost.
Ovo je sada u najkraćim crtama.
Ljudi otvorenog srca nada su za uzdizanje i boljitak ovog Svijeta.
Ljubim vas beskrajno.
Advertisements
Advertisements
Advertisements



