Pitali ste me mnogo puta što ja to radim “drugačije” da osjećam tako snažno Život i da mi on vraća na načine na koje to čini.

Postoji li neka univerzalna tajna?

Postoji.

Ona se sastoji u tome da nešto u meni, otkad znam za sebe, vjeruje i prepoznaje postojanje beskrajne mudrosti, nečeg mnogo većeg i dubljeg od našeg ljudskog oblika.

Možemo to nazvati Bogom.

No, ono što je u mom slučaju razlikovalo svijest o Bogu od toga kako se taj termin i sve s njim povezano obično prikazuje unutar religijskih i sličnih krugova je da sam neprestano osjećala, a onda i svjedočila da je to što spoznajem kao polje beskrajne mudrosti ili Bog – živo, stvarno i dostupno ovdje i sada putem meditacije, molitve, istinskog voljenja, povlačenja u srce i slično te da su naš intelekt i sama umna ideja o tome tko smo vrlo ograničeni.

To me je neprestano vodilo prema traženju božanskog u svemu, u zaranjanje u polje beskrajne mudrosti kako god sam znala i mogla. U sve dane mog Života.

Godinama ustajem svakog dana prije svih i zapišem rukom u neku od svojih Čarobnih knjižica (poput ove jutros sa slike) nekoliko dubokih misli, osjećanja ili namjera svog srca. To nema nikakve veze s takozvanim “to do” listama iako mi ni one nisu strane.

U jutrima koja služe poliranju moje svijesti ne radim takve liste i bavim se isključivo Dušom.

Isto tako, njegujem potpunu tišinu nekoliko trenutaka. Tada znam razmaknuti zavjese i gledati prisutno kroz prozor. Moje se oko, a s njim i Duša već desetljećima duboko divi kiši, suncu, pahuljama snijega, smjeni godišnjih doba.

Čak je i magla s ove točke duboke prisutnosti lijepa.

Ovaj mi je vikend posebno čudesan kontrast pahuljica snijega i rozih ruža na stolu. Kao da se Život poigrava s različitim realnostima u isto vrijeme. A u polju beskrajne mudrosti ili beskonačnih mogućnosti to tako i jest.

Čini mi se da sam cijeli svoj Život prizvala baš u tim trenucima duboke prisutnosti jutrom. I da on nikako nije slijed slučajnih okolnosti.

Stvarno je to jedan jako lijep Život.

Nekad se to možda ne bih usudila izreći javno. No danas osjećam da mu dugujem to priznanje.

Da, to je uistinu jako lijep Život.

Sa svim onim ljubavnim elementima što po meni čine istinsku Ljepotu.

Znam da dobrim dijelom nije slučajan, već srcem i unutarnjom mudrošću namjeravan.

Kroz prisutnost, klanjanje ljepoti, svjesno sklanjanje fokusa s onog što nije iz Ljubavi, nježnost, zaigranost, dozu ludosti, molitvu, meditaciju.

Meditacija nije samo određena tehnika u određenom položaju.

Meditacija je i svaki onaj trenutak koji provodimo u svjesnoj prisutnosti.

Najdublje meditiram kad kuham. Kad pišem. Kad sam u šumi. Kad se svim osjetilima predam nekom koga volim. Kad u danu uhvatim svoje procjepe u kojima mi se Duša prepoznaje.

Život je nevjerojatno iskustvo.

Kad dopustimo sebi zaron onkraj površnih oblika.

U polje beskrajne mudrosti.

Neka Ti Duša pokaže put.

Hvala, Živote.