Ustajem jutros u malom, dalmatinskom selu s tek nekoliko kamenih kuća i izlazim na dvorišnu terasu.
Pada kiša. Baš pada, onako snažno, čudesno.
Šuška po lišću, laticama cvjetova, kamenu.
Prska me po bosim stopalima.
Zrak je čist, kristalan.
Predivno je i nestvarno.
Gotovo da se ne mogu sjetiti kad sam posljednji put iz ovakve blizine svjedočila kiši.
Jedno smo.
Sve je jedno.
Posljednjih skoro mjesec dana bila sam u potpunosti zaronjena u svoj unutarnji svijet. Daleko od energije kolektiva, gužve, buke bilo koje vrste, bilo čega što je “općenito”, masovno ili nije izvorno i duboko stvarno.
Biće mi se pročistilo do najdubljih razina. Doslovno sam se ponovno, po ne znam koji put, rodila.
Sve to mi je donosilo i donosi mnoge vrijedne spoznaje.
Koliko je važno njegovati mir, unutarnje blagostanje, dubine…
Koliko nas ponekad buka svijeta može odvojiti od apsolutne čistoće i ljepote postojanja u kojoj se skriva sveti gral.
Portal beskonačnih mogućnosti.
Koliko je važno postaviti granice i osnažiti svoj filter na način da osvijestimo da nam je za ispunjeno iskustvo Života potreban mir, blagostanje, autentični, topli i srčani sadržaji.
U ovih skoro mjesec dana u svoj sam eter puštala samo sadržaj svojih pomno biranih knjiga, zvukove mora, vjetra, cvrčaka, smijeha djece i nekolicine dječjih ljudi, tišinu, dubinu, nepatvorenu radost.
Mislim da ni jedan telefonski razgovor sve to vrijeme nisam vodila, jednostavno nije bilo za tim potrebe. Samo sam bivala, voljela i uranjala u trenutak.
Jučer, na putu prema Modrom jezeru koje sam dugo imala želju vidjeti, na svakom koraku bijela anđeoska krila.
Gledam ih i čudesno se uklapaju u ovu čistotu ponovnog rađanja o kojoj govorim.
Potvrda su.
Život je potvrda.
Čuvajte Sebe.
Čuvajte svoj um, duh i tijelo od svega što nije Ljubav.
Prihvatite sve što vam Život donese na put, ali ne pristajte ni na što što nije Ljubav.
Prihvatiti ne znači boraviti u nečem što nas sputava i ne širi nam krila. Prihvatiti znači s Ljubavlju otpustiti ako Ljubavno nije.
Da bismo mogli razaznati Ljubav u moru svega što ona nije, a predstavlja se da jest, potrebna nam je čistoća. Mir. Tišina. Zaron u sebe. Ljepota.
Ljubim vas iskrom živog Života.
Hvala vam na držanju Polja ljubavi.
Duboko vjerujem da ću iz ovog stanja još predanije služiti.
Hvala, Živote, na svemu, tijekom vječnosti



