Nedavno sam na jednom mjestu gdje se razmjenjuju teme iz područja koja zadiru u dublja stanja postojanja naišla na ovo pitanje i komentare ljudi.

Većina je tvrdila da stanje bez misli ne postoji u ljudskom obliku, a neki su pritom pisali i da meditiraju godinama ili desetljećima i da stoje iza toga da je tako nešto nemoguće postići, odnosno da je i sama pomisao na stanje bez misli – misao. (Što i jest, ali ne radi se zapravo o tome).

Iako bih mogla zaći duboko u temu i navesti brojne primjere koji bi, čak i onda kad predstavljaju dodir s vrlo suptilnim, teško objašnjivim svjetovima, ne samo opovrgli gornji navod, već nam i pokazali da je stanje bez misli osnova proširene svijesti, odnosno zarona u duh i prva stepenica prema brojnim, čudesnim spoznajama, u ovom trenutku mi duša šapuće da samo kratko pomilujem temu i s velikim, nebesko-zemaljskim DA odgovorim na pitanje iz naslova.

Stanje bez misli itekako postoji i ono ne mora biti povezano s meditacijom i meditativnim tehnikama. Drugim riječima: meditacija nije jamstvo za postizanje tog stanja i ono se ne događa svakome unutar meditacije, ali može biti dio puta prema njemu.

Stanje bez misli je stanje čiste prisutnosti.

Stanje u kojem smo, najkraće i najjednostavnije rečeno, kao odvojeni od kolektiva, toka misli, protoka vremena i prostora, a istodobno smo najsnažnije ikad utisnuti u samo iskustvo Života, samo postojanje, svoje tijelo, sinergiju duha i tijela, a ako su u taj trenutak uključeni i drugi ljudi, onda i u stapanje iz duha s njihovim duhom.

Često nailazimo na pitanje može li se ono iskusiti u praksi?

Jednim dijelom to pitanje i nije najjasnije postavljeno jer ne znam kako bi se to stanje drugačije i moglo pojmiti, osim iskusiti u praksi.

Ako nemamo iskustvo tog stanja, možemo čitati o njemu, recimo u knjigama E.Tollea koji o tome puno piše, ali mi zapravo ne možemo pojmiti to stanje jer njegov opis bez iskustva nije dovoljan za nešto toliko duboko, a opet tako beskrajno jednostavno kao što je stanje bez misli, stanje potpune prisutnosti (izlaska iz uma).

Čitanje o tome može nas možda približiti ideji tog stanja, uslijed čega će nam se srce prije otvoriti u dubinu iz koje će to stanje izroniti i povući nas u sebe, ali kad na temelju pročitanog tvrdimo da to stanje ne postoji u svakodnevnom Životu gdje jedino može i treba postojati, onda to znači da nismo doživjeli energetski otisak tog stanja i samim time smo se zatvorili za njegovu pojavu u samom iskustvu.

Stanje bez misli je stanje svijesti.

Do njega se dolazi korak po korak kroz izlazak iz uma, programa, zatvorenosti srca i duha i prepuštanjem samom Životu.

Probudimo se u Ljubavi.

Hvala Živote čudesni!