Radeći na dubokoj suptilnoj razini s ljudima ili ih osjećajući srcem, kao i baveći se svojim unutarnjim svjetovima, uvijek bi prije ili kasnije priča došla do unutarnjeg djeteta i manjka ljubavi u ranim fazama dolaska na svijet od strane primarnih skrbnika.

To ne znači da je itko za to kriv jer je svatko u datoj situaciji postupao onako kako je najbolje znao i umio sa svoje ondašnje razine svijesti.

Čak ne znači ni da je itko bio dužan voljeti nas s “pravog mjesta” jer mi negdje u sebi posjedujemo duboku spoznaju da smo beskonačno voljeni od samog Postojanja i to je jedina istinska Ljubav koja se provlači kroz sve i prisutna je i onda kad je uopće nismo svjesni i zapletemo se u ljudski um koji nam priča priču o nevoljenju.

Svejedno u našem ljudskom obličju, sve dok se ne probudimo u ljubavi, a ne dožive to svi za ovog utjelovljenja, veliku ulogu igra svjesno prisustvo iz srca od strane primarnih skrbnika i bližnjih kako bi se naše unutarnje dijete, sama suština nas, osjećalo sigurno, podržano, vrijedno, dovoljno, radosno, zaigrano, ozareno, optimistično i drugo – dok god je tu, na ovom svijetu.

Zato, ako imamo dijete ili ćemo ga tek imati, poklanjajmo mu kad god je to moguće svoju potpunu i svjesnu prisutnost iz srca.

Uzmimo ga u krilo i samo dišimo s njim u tišini, ljubeći mu kosu.

Osjetimo kako se naša ruka stapa s njegovom ručicom i svratimo mu pažnju na taj trenutak.

Pripremimo mu neko jelo s najvećom ljubavlju i svjesno promatrajmo kako slasno jede i kako mu isto miluje dušu (bez očekivanja da treba pojesti sve s tanjura).

Ne inzistirajmo i ne stavljajmo ga u okvire.

Pronađimo svoje svjesne trenutke i budimo potpuno i duboko prisutni u njima sa svojom djecom.

Nikad neću zaboraviti period svjesnog dojenja gdje bih tijekom tog meni svetog čina s mojim dječacima svaki put prisutno milovala njihove glavice ili ih držala za ruku i ponavljala im sve moguće ljubavne mantre za koje ne znam ni odakle su u tim trenucima dolazile, ali znam da je to bilo takvo kozmičko iskustvo upravo zbog svjesne prisutnosti.

Ako su vaša djeca već velika, prisjetite se trenutaka kad su bila mala ili prolistajte stare fotoalbume i usmjerite svjesnu pažnju punu ljubavi iz ovdje i sada u njihova srca.

Sigurna sam da će vas čuti.

Isto tako, ako osjećate da vaše unutarnje dijete vapi za ljubavlju, ne zaboravite zagrliti i čuvati sebe.

Ljubim Te

Hvala, Živote