Ta je pojava vidljiva na više razina i može biti nesvjesna, što je češći slučaj ili svjesna.

Na vanjskoj razini karakterizira je automatski život u kojem sebe i svijet oko sebe uglavnom doživljavamo kao objekt.

Ne postoji stvarna prisutnost u tijelu, što govori da duh i tijelo nisu povezani, ne osjećamo prostor proširene svijesti koji bi nas naveo na promjenu strukture u kojoj se nalazimo, nema stvarne inspiracije, nema unutarnjeg elana. Ako motivacija postoji, dolazi iz intelekta, što nas nakon nekog vremena iscrpi.

Sve je na neki način automatizirano i um uglavnom nema kapacitet za vidjeti širu sliku. Odnosno, ako je i vidi, ta je slika povezana s njegovom konstrukcijom koja govori da se promjena može dogoditi samo uslijed nekih posebnih vanjskih okolnosti – primjerice ako zaradimo veliku količinu novca, upoznamo neku osobu i slično. Čak i kad tog nismo svjesni, zapravo smo u ulozi žrtve. Svaki put kad kao izlaz iz neke situacije vidimo isključivo vanjsku okolnost, znači da smo se odvojili od sebe i svoje unutarnje moći. Da smo odvojeni od života.

Na emotivnom tijelu odvojenost od života obilježavaju emocije nižeg spektra poput ljutnje, malodušnosti, tuge, nemoći, ali i uznemirenosti, velike žudnje koja prelazi u pohlepu i slično. Nervni je sustav preplavljen, a što se manifestira ili kao stalno prisutna nervoza i nemogućnost bivanja u ovdje i sada ili ravnodušnost i apatija pri čemu ne osjećamo tokove drugih, sebe ni svijeta.

Što se energetskog stanja tiče, a koje ne možemo zanemariti jer sve u nama i oko nas utječe na naš energetski otisak, na to kako zračimo i kako samim time svijet reagira na nas, odvojenost od života manifestira se kao gustoća, težina, zbijenost, nejasnoća, nedostatak zraka. Kao da nas neki uteg vuče prema dolje, kao da nas nešto pritišće iznutra i ne da nam da raširimo krila. Ovo je vidljivo ako se sami nalazimo u stanju odvojenosti od života, ali i ako se zadržavamo kraj ljudi s ovakvim energetskim poljima. U tom slučaju, ako tu osobu volimo i želimo iz bilo kojeg razloga zadržati odnos s njom, a sami smo povezani sa sobom, trebamo poznavati određene energetske zakonitosti i strategije, u protivnom će to teško biti moguće, odnosno imat će svoju, često previsoku, cijenu.

Energetskim jezikom rečeno, kad smo nepovezani sa životom, zapravo smo u donjim energetskim centrima i nemamo doticaj sa srcem, odnosno srčanim centrom koji je most između Neba i Zemlje, donjih i gornjih centara. Tad nema istinskog ispunjenja, širenja, prostora transformacije i unutarnjeg rasta. Za ovo je potrebna šira svijest, dodir sa srcem i gornjim centrima.

Nepovezanost sa životom može imati brojna lica i naličja. Ne pojavljuje se uvijek kao stanje vidljivo na van. Kad smo jako skloni materijalnom svijetu ili nekom vanjskom priznanju pod cijenu svega, samog Života, odnosa i malih radosti, vrlo često se radi o odvojenosti od života. Izvjesnom bijegu od njega.

To je također tada vibracija nižih centara i ona se jako osjeti u takvim poljima. Često je i dio takozvanih visokih poslovnih krugova, svijeta ljudi koji se smatraju uspješnima isključivo na temelju vanjskih postignuća i slično. Obilje, pa i ono koje uključuje lagodan život ni u kojem slučaju nije loše, baš naprotiv, ali je važno s kojeg mjesta dolazi. Stvara li ga povezanost sa životom ili odvojenost od njega. Razlika je na puno nivoa jako velika i nosi svoje posljedice.

Isto tako, poricanje emocija koje možemo nazvati emocijama nižeg spektra ne dovodi do povezanosti sa životom, već nas samo sve više od njega odvaja.

Ono što mi je život pokazao, a većeg učitelja od njega nema, je da je prvi korak prema povezanosti s njime, a jedino tako se može živjeti ispunjeno iznutra, iskreno suočavanje sa sobom.

Što osjećam? Tko sam to ja zapravo? Tko se nalazi oko mene i u kakvoj je emociji, energiji i narativu? Je li to iskreno ili naučeno? Osjećam li istinsku iskru radosti u dodiru sa svojom okolinom (ne samo ljudima, već i mjestom stanovanja, radnim mjestom i slično).

Drugi korak je shvatiti da život ne dolazi izvana, nego iznutra. Da neće novac, novi partner, novi posao, iznenadni dobitak i slično riješiti ono što je duboko u nama. Da će to riješiti naša svjesna pažnja, dublje poniranje, strpljivost, povlačenje u sebe i pokušaj otkrivanja što nam govori Duša? U kojem je segmentu ostala zarobljena.

Ponekad će nam na toj etapi puta trebati podrška. Koji put i onakva na koju naš um nije računao.

Koji put smjernice da pogledamo u nešto lijepo, umjesto u nešto manje lijepo. Poticaj da se odmaknemo od materije i zaronimo u suptilnu emociju. U prirodu. Mir. Ljubav. Više centre.

Ali, nitko osim nas samih neće i ne može uzeti taj ključ i otključati za nas vrata života. Uvijek ćemo mi biti ti koji ćemo napraviti prvi i posljednji korak. Ili nećemo. Na nama je.

Probudimo se u Ljubavi. Život je bogat i dostojanstven.

Hvala mu. Volim Te