“Što je Život? Mahnitanje. Što je Život? Puste sanje… “(Pedro Calderón de la Barca)
Oduvijek sam obožavala ovaj Barcin citat iako je on kroz ove, a i stihove u nastavku, kao i sam naslov: “Život je san”, zapravo prenosio jednu drugu poruku od onoga što je za mene značilo i znači da Život san je.
Život jest jedan čudesni san koji se odvija na mnogo razina i povezan je s mnogo dimenzija. To nikako nije tek ono “što naše oči vide i naše uši čuju”.
Kada sam neki dan napisala tekst o Životu iz duše, dobila sam mnogo pitanja.
Taj je tekst podigao, možda tako mogu reći, prašinu s uma. I često to tako biva.
Je li takav Život iz duše moguć svakome ili samo rijetkima?
Je li to uopće ikome moguće i što će nam onda um i tijelo ako nam “ne trebaju”?
Zašto bismo uopće težili za tim iskustvom dok smo na Zemlji?
I tako dalje i tako dalje.
Ispod jednog od komentara napisala sam odgovor koji pokriva neka od tih pitanja.
Prenosim ga ovdje za više jasnoće i Ljubavi.
Grlim Te dušom. Hvala Ti što se propitkuješ u dubine. To je Put do Života kao Sna u kojem smo budni….
Divno Biće
razumijem Tvoja pitanja, sumnje, boli i katkad ljutnju, kao i taj dio Tebe koji privlači svijet o kojem pišem.
Um(ego), tijelo i duh sastavni su dio našeg postojanja. Svi ih mi na Zemlji posjedujemo i koristimo na svoje načine. Svi oni imaju svoju ulogu.
Kada govorim o životu iz više dimenzije (duše u ovom slučaju), onda ne mislim da nemamo um i tijelo jer u tom bismo slučaju bili u nekom drugom eteru i ne bismo egzistirali ovdje. Um i tijelo važni su da bismo živjeli na ovom, za mene fascinantom svijetu.
No, život iz više dimenzije znači da um ne upravlja nama, da smo izišli iz programa, autopilota, ograničavajućih vjerovanja, ovozemaljskih niskih strasti i još mnogo, mnogo toga i da našim životom većinski upravljaju neki drugi zakoni. Um je tada sluga duha. Ne gospodari Životom kako je to slučaj kod ljudi u umu. Isto tako, ako se na tren zaboravimo, duh nas brzo povuče “za rukav” i vrati u polje unutarnje Ljubavi. Na Pravo Mjesto.
Takav Život ima čudesne manifestacije o kojima puno pišem. I mogla bih o tome pisati danima i noćima.
Ne mogu se tom nadiviti, načuditi, tog zasititi. Mogu samo vječno zahvaljivati.
Vjerujem da je svatko od nas donio sjeme sa sobom u duši. Kako će ono dalje rasti, ovisi prije svega o spremnosti naše svijesti da krene putem duha, kao i o “tvrdoći” našeg ega koji u tom slučaju mora vidno i dubinski omekšati.
Slično je i s tijelom. Obožavam iskustvo bivanja u tijelu. Grljenje, kozmičko vođenje ljubavi, kušanje fine hrane, sport, boso hodanje, kupanje u morima, jezerima, rijekama, mirise, dodire, zvukove, pokret… I odjeću što divno pada preko njega pa ga miluje. Nagost i nevinost. Strastvenost…i još mnogošto.
No, kada duša vodi, mi nismo rob tijela niti instinkta. Ono je samo taj fini, precizni instrument za provođenje božanskog u ljudsko. Može se iscijeliti, pročistiti, podići na više nivoe. Ma svašta može! Prečudesno je!
Ne trebamo se nužno razboljeti i biti na rubu smrti kako bismo se probudili i vidjeli sve ovo. Iako je nekima, poput Anite Moorjani trebalo baš to iskustvo.
Postoje mnogi putevi do “onamo”.
Nisu ta teška iskustva jedina koja bude.
Štošta budi. A ja vjerujem i nešto u ovim riječima jer znam s kojeg ih mjesta prenosim.
Na pitanje jesmo li došli ovamo da bismo živjeli iz duše, nemam ni najmanju dilemu oko odgovora.
Od kada sam prvi put udahnula zrak na ovome svijetu, znala sam da smo jedino zato i došli.
I nije mi put oduvijek bio ovakav kao sada, često nije bio lak i zahtijevao je ogromnu snagu i zalaganje, no ono što je uvijek bilo drugačije jest to da nikada nisam zaboravila na dušu.
Na njen tihi, a od svega jasniji i moćniji glas.
Na Božansko u nama.
Cijeli moj Život jest odraz tog sjećanja.
Milijuni tananih i zlaćanih niti što povlače za sobom spoznaje.
Zato nas stalno i toliko na to podsjećam.
Moguće je.
Predivno je.
Nečuveno je.
To Nebo na Zemlji je.
(Pogledaj samo ovu sliku. Osjeti je. Zar um i tijelo to mogu stvoriti? To viša je kreacija na djelu).
Život je viša kreacija.
Ti si viša kreacija.
Sjeti se.
I samo polako…dan po dan…korak po korak…
Samim time što se čujemo, nismo si nimalo daleko…
Sve je tu.
Zauvijek.
Ljubim Te DUBOKO!
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
