Jučer sam vodila jedan iznimno duboki proces otpuštanja programa i zapisa iz našeg bića, a u svrhu pročišćavanja našeg energetskog polja. Prevedeno na uobičajeni jezik, u našoj se podsvijesti i svijesti nalaze naša vjerovanja koja smo usvajali tijekom života (od drugih ljudi, sustava, kolektiva i slično) te isto tako određeni zapisi koje naš um ne može detektirati na taj način ako ne ode korak dalje, izvan umnih obrazaca.

Ti zapisi su sve one reakcije, emocije, namjere i drugo koje imaju određeni naboj odnosno energiju, a tijekom života smo ih dobivali od drugih ljudi ili okoline. Drugim riječima, ako smo, primjerice, odrastali uz pretežito ljutitu ili frustriranu majku, autoritativnog oca kojeg smo se plašili ili pak nježnu, milu baku koja je uvijek bila tu za nas, brižnog djeda ili roditelje koji su pretežito bili skladni, topli, podržavajući, puni razumijevanja, popustljivi, prihvatljivi i slično, možemo govoriti o tome da su u našim stanicama, u našem samom biću i energetskom omotaču ostale vibracije, odnosno energija svega toga što nas je doticalo.

Um obično vjeruje samo u informaciju na razini sjećanja, no informacija isto tako postoji na razini emocionalnog naboja, podsvjesnog uvjerenja, kao i svjesnog, ali i energetskog zapisa te sve ovo uvelike utječe na tijek našeg života.

Ako ovo zatim proširimo izvan primarnog doma, na daljnje odnose, ljubavne i prijateljske veze, odnos prema sebi, naše odabire, poziv, motive koji nas vode kroz život i drugo, uvidjet ćemo da je sve povezano i da to velikim dijelom proistječe iz primarne okoline odnosno energije koja nas je ondje doticala.

Tu se ne radi tek o standardnim psihološkim teorijama u kojima sve u nama započinje u ranom djetinjstvu, već i o energetskoj činjenici koja se odnosi na to da je energija tih događaja, situacija, riječi, misli, zagrljaja ili njihovog izostanka pa i neizgovorenih namjera ostala utisnuta u nama, u nečemu što nazivamo energetskim poljem i ako se taj dio nas ne osvijesti i ne otpusti, cijeli ćemo život biti vođeni nekom pričom koja u suštini nije i ne mora biti naša.

Zbog te priče iscrpljivat ćemo se do neviđenih granica kako bismo sebi ili nekome nešto dokazali, gubiti iz vida ono što je uistinu važno, ulaziti u destruktivne odnose i biti sami sebi teški i neshvatljivi.

Suština Života silno je jednostavna. Život je u svoj svojoj kompleksnosti, slojevitosti, dubinama i naoko neistraženim eterima zapravo jako jednostavan. No, da bismo do toga došli, ljudski um često mora prijeći brda i doline, nekoliko se puta utapati, umrijeti pa ponovno oživjeti, raspasti se i sastaviti da bi spoznao mjesto izbavljenja na kojem zapravo cijelo vrijeme i stojimo.

Mjesto na kojem smo potpuno autentični tako što smo slobodni od svih i svega. I s tog mjesta tada vidimo i sebe i drugoga i svoju svrhu. To mjesto je često na čistini. Pod zvijezdama. Popraćeno samo dahom i mirom. U zagrljaju onih koji su na istoj točki putanje kao i mi. Koji znaju dušom i tijelom da je na Tebi samo da budeš. Da se oslobodiš svih okova. A tada će sve Tvoje Tebi doći i dati Ti svrhu koju ne možeš znati prije nego zagrliš ogoljenog sebe. Hvala, Živote, presveti na svakoj intervenciji.

Ti si predivno, božansko biće samim time što si došao na ovaj svijet. Od tog mjesta pođi i nećeš zalutati.