Od kada sežu moja sjećanja na ovome svijetu, u sebi nosim snažnu ljubav spram Života.

Nitko me tome nije učio, nitko mi nije govorio da je Život čudo, da je prepun raznolikih blagoslova i da se čak i unutar kontrasta može nalaziti beskrajno mnogo ljubavi i duboke, unutarnje radosti.

Baš naprotiv, svijet oko mene je često prikazivao sasvim drugačiji odnos spram Života, glorificirao patnju i nepovjerenje te bio odvojen od tog iskričavog, unutarnjeg zanosa koji sam u sebi oduvijek prepoznavala.

U ranim danima djetinjstva, tu sam nit spram Života mogla na taj način dijeliti gotovo jedino sa svojim djedom. U njegovim živim očima zrcalila se slična, ako ne i identična iskra. On je svoj Život provodio na selu, a ja sam bila naizgled sasvim gradska djevojčica, no svaki je naš susret tijekom cijelog zajedničkog bivanja ovdje, sve do njegovog prelaska u drugi eter za vrijeme mog studija, bila nevjerojatno živa i čudesna razmjena čarobnih iskustava.

(I danas je. Kroz snove i naše posebne trenutke koje prepoznajem kao blagi, predivni dodir drugih galaksija).

Način na koji je doživljavao svijet, čovjeka, prirodu, životinje, glazbu, način na koji se kretao, govorio, smješkao, sve je bilo u suglasju s iskrom Života, s dubokom unutarnjom spoznajom da je Život svet i da je Ljubav vodilja.

Nikada neću zaboraviti kada mi je jednom prilikom, dok sam bila malena, napisao pismo, a potom me i nazvao telefonom iz seoske pošte jer u to vrijeme u mjestu gdje je živio s bakom nije bilo telefonske linije.

Rekao mi je da je u njegovom voćnjaku mama ježica s malim ježićima i da trebam što prije doći to vidjeti i doživjeti. Da će učiniti sve da ih ondje zadrži dok se ne pojavim.

Takvih i sličnih primjera bio je ocean tijekom naše interakcije i svi su se oni najdublje utiskivali u moje biće. Bili su neizreciva i sveta potvrda Života, bezuvjetne Ljubavi na djelu i zrcalo mog unutarnjeg svijeta.

Kao dijete sam snažno živjela upravo taj unutarnji svijet. Nekome se to čini iluzornim, no kad se danas osvrnem na to, mogu sa sigurnošću potvrditi da me je upravo taj unutarnji svijet sačuvao od iluzije kolektiva, od igre matriksa koji čovjeka odvaja od njegove prave prirode, od ljepote njegovog bezvremenskog duha i svete energetske činjenice da je Ljubav najbolji, ako ne i jedini istinski učitelj i vodič na putu.

Cijeli Život osjećam duboku povezanost sa Životom i ona mi nikada nije dopuštala da taj isti Život shvaćam olako ili da zapadnem u ikakvo malodušje po pitanju njega. Nešto bi se u meni od djetinjstva uzburkalo kada bih bila suočena s onima koji ne vole Život, koji ne vide njegove darove ni njegovu veličinu te koji iz nepovezanosti sa sobom nastoje sebe i sve oko sebe uvjeriti da je Život prije teret, nego blagoslov, da je bol najboji i jedini učitelj i da je Ljubav romatična iluzorna tvorevina, namijenjena rijetkima.

Danas na to gledam iz šire slike i jasno mi je odakle ta energija u čovjeku dolazi, no to mi isto tako ne dopušta da joj se poklonim, da ja tek tako priznam. Jer ako priznam tu energiju nevoljenja Života,, poričem sveto iskustvo koje on jest, a time i nas same.

Poričem ono što jesam, s čime sam došla na ovaj svijet i što pod cijenu svega, nikada nisam dopustila da mi se oduzme.

Pokušali su mi mnogo puta oduzeti tu iskru Života. Pokušaju katkad i danas. Svojom sumnjom u Ljepotu, Radost, Mir, Ljubav. Svojim nepovjerenjem u kreaciju. Svojim otporom po pitanju učenja kroz Svjetlost. I svaki put ona zasja još malo jače. Svaki je put sve više svjesna iluzije dualnosti i neizmjerne, autentične moći same Ljubavi.

Kroz Život sam jako puno vrata otvorila sasvim sama i prošla mnogim putevima kojima nitko nije prošao prije mene. Ponekad bih zažmirila i zakoračila. Mnogo puta skočila, a bez da sam znala što me očekuje.

Ništa mi nikada nije bilo servirano, sve što imam i jesam, stvorili smo Život i ja u svetom plesu povjerenja i sustvaranja.

Sve što sam naučila, a mnogo sam naučila, naučila me Ljubav.

Morala bih jako dobro razmisliti da se sjetim što me je to naučila patnja ili bol.

Na razinama svijesti gdje smo slobodni od priča kolektiva, uči se kroz Ljubav.

To je najljepše učenje koje možemo zamisliti.

To je učenje vrijedno Postojanja.

I vječno, u svemu očitovanom i neočitovanom, služit ću, učiti i bivati kroz Ljubav.

Hvala veliki Živote na svim nebeskim i zemaljskim uvidima

Krug je vječan.