Pozivati se na Svjetlo ne znači promatrati Život na crno-bijeloj razini i zagovarati samo bijelu.
Život je izuzetno složen, dubok i čudesan misterij i stvarni tragači za Svjetlom nikad ga ne shvaćaju površno ni banalno.
Pozivati se na Svjetlo znači biti svjestan šire slike, dubljeg prikaza i barem dijela onog što se događa “iza scene”.
Pozivati se na Svjetlo znači prestati moralizirati na površini i moći zaroniti duboko u Srce. Unatoč svima i svemu.
Unatoč plošnoj slici i pričama uma.
A onda spoznati da ondje ničeg drugog ni nema –
osim Svjetla (Ljubavi). Tad čovjek jednom za svagda napušta analize i počinje uistinu živjeti (voljeti).
Tu se mijenjaju eteri i pokreću latentne sile postojanja. Otvara se nova perspektiva.
Hvala, Živote, prečudesni na svakoj Tvojoj neiscrpnoj potvrdi čiste Ljubavi. Godinama. Desetljećima.
Životima. Vječno sam Ti “dužna”.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
