Kad god ne bi bilo tako, znala sam da mi energija negdje “curi”, da smjer u kojem se krećem nije “taj” i da posljednju snagu koju u sebi opipavam treba upotrijebiti za vraćanje punom potencijalu. Iako se o ovome malo govori, kao i o energetskim tokovima općenito, uvjerena sam da svijest i djelovanje u pogledu ovih tema snažno utječe na naša iskustva, Život, zdravlje, vitalnost, obilje i cjelokupno blagostanje.

Na svom putu svjesno vodim računa o tome da su mi energetski rezervoari napunjeni, vibracija visoka, srce otvoreno te da sam na razini cjelokupnog bića svjesna protoka radosti.

Jedino tako mogu služiti i stvarati na istinski način, nevezano odvija li se to služenje unutar mog doma, ljudi s kojima me povezuje poziv ili mene same. Kad to nije tako, povlačim se i pročišćavam kako bi moja energija ponovno postala visoka i čista. Sve ostalo smatram ne samo nedostojnim predivnih bića s kojima radim i živim, već i nepovoljnom karmičkom linijom.

Godinama na svom putu svjesno činim dvije stvari: iz dubine duše i tijela služim Životu i dajem najbolje od sebe, a potom se povlačim u svoje tišine i odaje dubokog odmaranja. To odmaranje u mom svijetu često znači privatna putovanja i istraživanja novih kutaka svijeta, duboka druženja s djecom, vožnja bicikla, šetnje po prirodi, ležanje na travi i promatranje oblaka, masaže, nekoliko dana odmaka od svega u samoj prisutnosti svog najintimnijeg svemira i slično. U tim trenucima um je utišan ili zaronjen u ljepotu Života i dječji zanos, osjetila su pojačana, a tijelo je opušteno.

Nakon takvih nekoliko dana, energetski rezervoari napunjeni su čistom, novom energijom koja jedva čeka služiti i stvarati na najbolji mogući način. Upravo sam na tom mjestu. I jedva Te čekam, Živote.

Hvala Ti na svemu!