Tražimo flaster za naše unutarnje rane koje nas bole jače nego bilo koje druge. Netko taj flaster traži u samoći. Netko s drugom osobom. Netko sklopi ruke i pomoli se u tišini. Ali svi činimo isto. Tražimo flaster. I nadamo se da će rana što prije proći. A kad pogledamo natrag vidimo da je vrijeme prošlo, a ne rana.

Kažu ljudi: Nastavi živjeti kao da ništa nije bilo. Ali, kako to učiniti kada nas boli. Kad ostaneš sam u mraku svoje sobe. Ili kad moraš proći ulicom gdje su se teške stvari dogodile. Svakako nemoj sebe još više povrjeđivati. Ostani miran koliko možeš.

Danas ćeš moći manje, sutra više. A onda obrnuto. Svakako samo nastavi živjeti. Ići svojim putem. A život će valjda jednoga dana donijeti neki lakši dan. I, znaj, bit će bolje i rane će zacijeliti. Vjeruj u to i bit će tako!