- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
S godinama ćeš vidjeti da neki loši ljudi bolje prolaze u životu od dobrih ljudi i to će ti zasmetati. Promatrat ćeš te pokvarene ljude i čuditi im se. Glume, lažu, varaju, laskaju, umiljavaju se ljudima od kojih imaju koristi, pretvaraju se da su nešto što nisu, manipuliraju s drugim ljudima kako god žele, i začudo – nikakve im se loše stvari ne događaju u životima i uvijek postižu svoje ciljeve.
A onda ćeš se sjetiti kako su ti tvoji stariji govorili kako se sve u životu vraća i plaća. No, u praksi sve izgleda drugačije. Loši ljudi gaze sve pred sobom bez ikakve kazne i još k tome im sve ide od ruke. Da se čovjek zapita, zar ne?
Zato ćeš ti u čudu gledati u njih i vidjeti kako ti pokvarenjaci i prepredenjaci pred tvojim očima jačaju, rastu, stječu ugled u društvu gazeći po drugim ljudima i ništa im se loše ne vraća. Čudit ćeš se kako u njihovim životima sve izgleda bolje i ljepše unatoč njihovu pokvarenom ponašanju. I pitat ćeš se gdje je ta pravda? I možda ćeš doći u iskušenje da na jednak način i ti živiš. Ali, nemoj to pokušavati!
Ne vide se sve stvari. Nitko ne zna što se doista zbiva u čovjeku kada je njegov osmijeh raširen od uha do uha. I kako se doista osjeća kada su njegovi džepovi puni. I kada je oko njega hrpa ljudi koji mu samo lažno laskaju, dodvoravaju mu se i hvale ga iz neke koristi. Kome trebaju lažni prijatelji koji su tu samo kako bi te iskorištavali? Dođe večer. I ostane čovjek sam. I s njim neke bitke koje kada se jednom izgube, više se nikada ne mogu dobiti. Biti ili ne biti čovjek? To je jedino pitanje koje ostaje. Kada sve druge dileme prođu.
Kažu ti ljudi – dobar si. Vjeruješ. Pomažeš. Ljubiš. A onda te na kraju izigraju. Nasanjkaju. I dokrajče. I nakon svega zaključe da si bio naivan. Ne treba puno slušati što ljudi govore. Ne znaju ni oni što govore. Kako god okreneš sve je rizik. I pomoći. I ostati sa strane. Doći drugome i staviti mu ruku na rame. I povući se negdje gdje nikoga nema. Samo je pitanje što ćeš napraviti nakon što te razočaraju. Povrijede. Razočaraju. Odbace.
Nauči voljeti sebe nakon što doživiš bol. Nakon svake boli zavoli sebe još više. Nauči da jedna etapa tvog života tada završava, a druga započinje. I da tako to uvijek ide. Ne živiš današnji dan da ispunjavaš nečija očekivanja, nego svoja vlastita. A više od svega nauči da u mnogim ljudskim bićima često nećeš vidjeti čovjeka. No, usprkos svega sačuvaj svoju dušu! Sačuvaj svoj obraz. I zapamti da novi dan uvijek dade neku priliku zacjeljenja. A istina uvijek na kraju izađe na vidjelo. Rane se zatvore. I neki novi ljudi dođu.
Život se nakon nekog vremena mijenja. Drastično. Ne pristaješ više na sve. Ne pristaješ više biti bilo s kim. I kako se kome prohtije. Sada biraš. Probireš. Svoje vrijeme. Svoje ljude. Svoje načine. Shvatio si koliko je ludo bilo puštanje svakoga tko ti se približio u svoj unutarnji svijet. Jer bili su tu i oni koji jesu i oni koji nisu zaslužili.
A na kraju su se oni koji vrijede pokupili prvi i otišli. Jer nisu mogli sa svima. Jer su vidjeli da to nema smisla. Treba se jednom riješiti svega što ti ne služi. Što te opterećuje. Što ti uzima mir. Treba jednom i nekim ljudima vrata pokazati. Promijeniti stvari na granicama svoga svijeta, da svijet ne promijeni tebe. I priznati istinu. S nekim ti je dobro. S nekim nije. S nekim dišeš. Neki te guše. A onda posložiti stvari. Napraviti izbore. I krenuti ispočetka.
Tvoj mali svijet može biti bolji. I malo treba. Samo da shvatiš što zaslužuješ. A što ne.
Za neke ljude kažu da su teški. I da imaju tešku narav. Ali, to nije istina. Bila je to nekoć jedna nježna duša. Otvorena. S puno lijepih osjećaja za druge. Ali nestalo je to. Prošli su oni svašta. Doživjeli svašta. I sada biraju. S kime će. I koliko će. Koliko će kome otvoriti dušu. I što će reći. Nisu oni teški. Težak je život od njih napravio jednu tvrđu verziju. Koja se više naučila boriti. A manje vjerovati. I nekako s vremenom zatvorila u sebe.
Za neke ljude kažu da su teški. Ali to nije istina. Nisu ti ljudi teški, već je težak život u svijetu gdje se svi laktaju. Nadmeću. Natječu jedni s drugima. Žele vječno ispasti bolji od drugih ljudi. I onda ne biraju sredstva za postizanje tih vrlo upitnih ciljeva.
Zapamti jednu stvar: svakoga dana izabireš odjeću koju ćeš odjenuti, izabireš hranu koju ćeš jesti, biraš misli koje će ti prolaziti kroz glavu, usmjeravajući ih ka zacrtanom cilju. Imaš tako jednako pravo izabrati i ljude s kojima ćeš se okružiti.
Nikome ne trebaju lažni prijatelji, laskavci i manipulatori. Takvi toksični ljudi jednako su otrovni, opasni i razorni kao pravo pravcati otrov. Ubojiti su i opasni po tvoje zdravlje i tvoj život. To nikome ne treba. Iluzija prijateljstva nije prijateljstvo. Reci sebi istinu. Nemoj graditi sliku o nekim ljudima koja ne odgovara istini. Pitaj svoje srce, ono će ti reći tko ti je pravi prijatelj, a tko je samo glumac u tvome životu.
Prijatelj je čovjek koji te iskreno pita kako si i koji je uz tebe je kada ti najviše treba pružajući ti ruku u nevolji i čašu vode kada ožedniš.
Život postaje lakši kada je taj tvoj uski krug ljudi manji. I kad su to ljudi koji doista vrijede. I koji su tu uz tebe kad si u nevolji. Za neke ljude kažu da su teški. Ali to jednostavno nije istina, oni su samo naučili reći „dosta“.
