Za jedan obični razgovor. Šetnju. Blizinu koja neće biti obilježena interesom. Ne živi život da ti pauze budu luksuz. Brzo će završiti takva priča. Odmakni se kad više ne možeš. Resetiraj odnose. Ne kupi u sebe nečiji otrov. Teško je sve to izbaciti kada se napuni do kraja.

Gledajući ljude čini ti se da mnogi od njih žive izvanredan život. A nisi ni svjestan kolika je unutarnja praznina iza mnogih tih fasada. Površnost. Razmišljanje da njihov život nema smisla. Iza naizgled savršenog života često se krije neka velika unutarnja trulež. Zapamti jednu stvar. Ne moraš nikome ništa dokazati. Pravdati se. S ponosom reci da se ne uklapaš. Znak je to da se u tebi još nalazi čovjek.

Ništa nam danas toliko ne nedostaje kao smisleni razgovori. Nalazimo se na kavama. U šetnjama. U nekim druženjima. A pričamo samo da pričamo. Usiljeni smijeh. Gluma do bola. Fasada zajedništva iza koje je jedna strana koja tiho plače, a druga koja perfidno manipulira. Toliko beznačajnosti rečeno samo da ne kažemo gdje nas boli. Tko nas je povrijedio. I koliko nam je teško u životu.

Ponekad se poželim maknuti sa strane. Prošetati sam. Samo da ne slušam priče koje nemaju smisla. Ljude koji se pretvaraju da su nešto što nisu. Zaboli glava od laži. I pitaš se zašto se tu ne osjećaš dobro. A kako ćeš kad je sve nezdravo. Nategnuto. Previše je licemjerja. Pokazivanja radi pokazivanja. Glumatanja na kvadrat. Jedno je sigurno. Ako si čovjek, ne možeš se tu dobro ni osjećati. Otiđi što prije! Bolje će ti biti.