Na čijoj si ti strani? Na strani mira. Na strani ljudi i s jedne i s druge strane. Na strani sam onih koji samo žele normalno živjeti, voljeti, sanjati.
Nekada se čini da ludilu ljudi nema kraja, ali jednom kada sve to prođe, vidjet ćemo besmislenost mnogih stvari koje su ljudi učinili. I hoće li se ikada makar jedna lekcija naučiti iz povijesti? Hoće li ljudi ikada doći k sebi i reći: “Dosta je više rata. Dosta je bilo agresije. Dosta nam je mržnje među ljudima. Time sami sebe uništavamo!”
Nadajmo se da će doći taj dan i da će ovim svijetom zavladati mir. No, u međuvremenu, pitajmo se – čiji će sve snovi biti uništeni? Čije će sve ljubavi biti prekinute? Kolike će sve obitelji biti razdvojene? I na koncu, čiji će sve životi biti oduzeti? Radi čega?
Zar je išta vrijedno ljudskog života? Zar je to cijena koju moramo plaćati kako bi elita uživala? Zar toliki masakr radi malo nečijeg ega? Radi ludosti u čovjeku. Radi nečega što će jako brzo propasti. Nema puta prema naprijed dok ne shvatimo da je pravi neprijatelj zapravo u svakome od nas. I tu počinje prva bitka.
Za jednog boljeg sebe. Za jednog boljeg čovjeka. Za jedan humaniji i pravedniji svijet. Za zemlju koja ima nade.
