Ne čekam Novu godinu. Čekam svaki novi dan. Zapravo jedino što dobivamo je novi dan. Onaj mali prostor u kojem možemo nešto promijeniti. Čekam osmijeh, jer mi samo on može dati snagu da izdržim sve teškoće. Čekam ruku koji će mi netko pružiti. Zagrljaj na koji mogu računati. Poljubac koji će grijati. Čekam ljude s kojima mogu biti to što jesam. Čekam dan kada ću zaboraviti stare uvrede i s mirom započeti gledati život ispred sebe.
Neće uvijek sijati sunce u Novoj godini. Ali, uvijek će biti nešto za što se valja boriti. Prigode za ispočetka krenuti ako nešto loše pođe. Ne čekam više Novu godinu. Čekam dan kada ću odbaciti talog negativnih misli i osjećaja shvaćajući da zaslužujemo bolje od toga i kada ću prestati biti samo posjetitelj u svom životu.
To možda neće biti sutra, prekosutra. Doći će taj dan. Kad nakon mnogo rana shvatim da je život ili promjena ili ništa.
Vrijeme ništa ne mijenja, ukoliko mi to ne odlučimo.
