- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Život me naučio da se vrata ne otvaraju svakome. Pogotovo ne ona unutarnja što vode duboko u dušu. Ljudi uvijek kažu da dolaze s dobrim namjerama. I da se ne moraš ničega plašiti. Ali kasnije ne ispadne tako.
Stvari se promijene. Vrlo brzo. A ljudi više nisu ono što su nekad bili. Kada jednom uđu u onaj tvoj unutarnji svijet, ništa im više nije sveto. I kada dođu konflikti ne biraju sredstva. I gađaju s čime stignu.
Pazi kome otvaraš vrata! Ne idealiziraj nikoga! Zbog ničega na svijetu nije proliveno više suza nego zbog ružičastih naočala kojima si gledao nekoga. Dao si nekome svoje povjerenje, a dobio nož u leđa.
Bio si nekome rame za plakanje, a postao vreća za ispuštanje nečijih frustracija. Čuvaj sebe! Ovaj svijet premalo cijeni dobre ljude. A onda danima plaču u tišini. I nemaju nikoga tko bi ublažio njihovu bol. Život me naučio da se vrata ne otvaraju svakome. Pogotovo ne ona unutarnja.



