Što god se dogodilo, navući ću osmijeh na lice i krenuti ispočetka. Prošao sam ja svoje tuge i razočarenja, udarce i podmetanja, ali sam s vremenom navikao gledati iza njih, uzdići se iznad njih. Navikao sam okrenuti leđa onome što me se ne tiče ili što me na bilo koji način uznemirava. Naučio sam biti tamo gdje se život živi s puno iskrenosti i osjećaja.

Promijenio mi se pojam luksuza. Sada je za mene luksuz ići putem kojim ne idu drugi. Neka kažu da sam staromodan. Da ne razumijem što je pravi život. Neka kažu ljudi što god žele. Ne razumiju oni što to znači ne okretati se kako vjetar puše. Uvijek ostati negdje po strani i biti svoj. Ne znaju što znači uživati u malim stvarima daleko od zaglušujuće buke svijeta. Ne ovisim o mišljenjima drugih ljudi. Želim ići svojim putem.

Ne znaju svi ti ljudi koliko je vrijedan mir. Sada znam da je pravi luksuz nešto mnogo veće od onoga za što mislimo da je luksuz, jer su nas tako učili. Jednostavno, s vremenom čovjek spozna da je jedini pravi luksuz ne pristajati na sve. Birati život po onome kako ti srce kaže, a ne po onome što ti govore drugi ili po onome što čini većina. Svatko od nas luksuz bi trebao definirati na sebi svojstven način, svojom autentičnošću.