Život te nauči da ti na kraju bolje dođe povući se negdje u samoću i isplakati sve ono što ti leži na dnu duše, nego svima objašnjavati što te boli, zašto si takav i što te muči.
Ljudi prije ili kasnije udare tamo gdje si najslabiji, tamo gdje si se najviše otvorio, a onda odu.
Vrate se da vide kako se nosiš s time. Ima ljudi koji ti dokažu koliko život može biti lijep i ljudi koji ti dokažu koliko mučan može biti. Dobro je to što ćeš ti na kraju odrediti tko će ostati u tvom životu.
Sve najbolje priče o tvom životu započinju nakon tvojih najtežih trenutaka. Jednostavno takvi trenuci bolje otvore oči, nego sve spoznaje zajedno. Shvatiš da što prije prestaneš vjerovati u bajke lakše će ti biti. Ljudi će pričati svoju stranu priče, ti svoju.
Istina je uvijek negdje po sredini. Nemoj se ispričavati što nisi ispunio svačija očekivanja, jer ne moraš. Moraš samo živjeti svoj život, onako kako najbolje znaš i umiješ.
