- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Ima jedna formula sretnog života. Ne misliti puno što drugi misle o tebi. Držati se podalje od buke svijeta i ljudi koji je stvaraju. Pronaći svoj mir u nekom tihom i zabačenom kutu te promatrati život s neke distance. Svoju energiju trošiti na ono što je vrijedno. I lijepo. A beznačajne stvari, beznačajne razgovore izbjegavati u širokom luku. Maknuti se od onoga rekla – kazala. Jer to na kraju nikada ne izađe na dobro.
Kad se odlučiš na bolji život nemoj misliti da će netko ići ispred tebe i uklanjati ti poteškoće. Štoviše nekad će ih biti i više. I željet ćeš mnogo puta odustati. I pustiti neka sve ide – kako ide. Ali kad malo bolje razmisliš, život treba živjeti. Punim plućima. Bez osvrtanja natrag. I zato traži samo ono što je iskreno i ne idi ispod toga. Što će ti polovičan život, što će ti polovični ljudi. Današnji je dan kao stvoren za neke nove odluke.
Nekada će ljudi od tebe htjeti napravit negativca. Ne zato što to jesi. Već zato jer brineš za sebe. Jer nešto u tebi duboko dira nešto u njima. Jer u tebi postoji nešto s čime se oni tako boje suočiti. Što bi oni tako žarko željeli napraviti, a nisu. Bit će ti u počeku teško kad shvatiš da si negativac u nečijim očima. Ali s vremenom ćeš naučiti. To je normalna stvar. I ne treba se puno obazirati oko toga.
Živi svoj život stvarajući lijepe male trenutke. Ne pitajući se tko će što reći. Ludo je biti svakom loncu poklopac. Zakrpa. Pokušati impresionirati svakoga. Kako god bilo, pokušaj samo ne razočarati sebe. Živjeti s pogledom uperenim u nebo. Ostati iskren do kraja. I kad je sve oko tebe samo laž do laži. Ne postoji oluja koja neće prestati. I u tebi i oko tebe. A onda će opet doći ono što si tako žarko tražio. Malo mira.



