Život je takav. Probudiš se. Lijep dan. Sve se čini u redu, a onda se za trenutak pojavi tjeskoba. Neki nemir. Strepnja. Ni od kuda. I pitaš se što se dogodilo. Samo jednu stvar tada napravi. Ne dovodi u sumnju da li je s tobom sve u redu. Jer, s tobom je sve u redu. Ne diraj ranjivo! Samo izađi vani. 

Prošetaj! Nazovi jednu blisku osobu. I popričaj malo s njom. Pojadaj se! I kaži svoju brigu. Kaži kako trebaš blizinu. I zagrljaj. I rame za plakanje.

Gledaj malo svijet oko sebe. I gledaj u nebo. I vidjet ćeš da nije sve tako kako se čini u glavi. 

Ima neka iscjeljujuća moć prirode. Samo osluškuj zvukove sa strane. Vjetra. Vode. Ljudi koji prolaze. I čut će mnogo toga što će umiriti tvoju dušu. Duboko diši. I ako ti je još teško zapiši svoj osjećaj. A, onda pusti. Sve pusti. Jer proći će. Kao što sve prolazi. Nakon nekog vremena pogledat ćeš oko sebe i vidjeti lijep dan. I sve će biti kako je i bilo.