Ne treba se zavaravati. Ljudi pokažu kad im je stalo i ne mogu to sakriti. Tu su kad ih trebaš. Zovu te kad te dugo ne čuju i osjetiš da je to mnogo više od razmjene informacija. Ožive te kada se sve u tebi raspada i kada nemaš snage ni za što. Jednostavno, to su ljudi puni duše. I ne bih ih mijenjao ni za što. Jer ti daju snagu, jer su krila koja nikada nisi imao, a oduvijek si ih trebao. Da poletiš negdje daleko. Od svih koji te guše.
Ne treba se zavaravati. Ljudi pokažu i kad im nije stalo, jer sve je nekako preko volje i nema tu nekog osjećaja. Iskrenosti. Sve je na pola. Pola duše. Pola snage. Pola prisutnosti. I ne ide to na duge staze. Samo je jedno tu bitno. Što prije shvatiš da je drugom potpuno svejedno, sve postaje lakše. Isplačeš se cijelim tijelom, a onda kreneš ispočetka. U novi život. Tražeći one kojima je stalo do tebe. Koje zaslužuješ. Jer te poštuju, cijene i drže do tebe.
Ne moraš pitati ljude koliko te poštuju, vidi se to na njima. Ne moraš se pitati koliko im značiš ti ili tvoje riječi, niti ono što ti treba ili ono što od njih tražiš. Oni ti to svojim ponašanjem pokažu. Ne moraš se pitati jesu li te razumjeli, koliko im je do tebe stalo, koliko im znače tvoje želje i potrebe, sve ti to ljudi pokažu bez da pitaš. Sve što trebaš je manje voditi računa o tome što govore, a više na ono što čine. Tu će ti sve biti jasno.
Ne moraš pitati ljude koliko im se sviđaš. Niti što o tebi misle i govore, sve to ljudi pokažu. Gledaj gdje provode svoje vrijeme, što rade, koliko im treba vremena da ti odgovore na poruku. Sve ti to nešto govori. Kada u njihovom ponašanju vidiš kakav je njihov odnos prema tebi, ostani jak. Ne dopusti da te pokoleba to nepoštivanje i razlika između riječi i djela. Ne moraš pitati ljude koliko te poštuju, vidi se to na njima.
