Kad ti je teško, puste te ljudi da ideš sam i ideš sam. Kasnije se čude kako te više nema i kako se ne vraćaš. Kako ćeš se vratiti kada si naučio probijati se kroz najjače oluje svojim rukama.
U najmračnijim noćima ići naprijed samo s onim svojim malim svjetlom. Boriti se s onim svojim utvarama, bez da ti itko kaže – Tu sam, na mene možeš računati.
Sam sebi davati ruku kad padneš. Brisati suze. Ustajati se bez ičije pomoći.
Izmaknu se ljudi kad je najteže, pa ostaneš sam u ringu života. Bez ruke i podrške. Bez ičijeg glasa i utjehe. Onda shvatiš jednu čudesnu stvar. Svladao si i tu lekciju. Shvatio da život nije samo med i mlijeko i da svaki dan ima jedan težak okus. Okus borbe za sutrašnjicu i da ne treba nikoga suditi. Svatko zna zašto je donio takvu odluku, kakvu je donio. Kad ti je teško, puste te ljudi da ideš sam. Kasnije se čude kako te više nema



