Znam ljude. Govore da je sve u redu, a raspadaju se. Tako je to u životu. Zadržiš jednu ranu u sebi danas. Neku povredu zadržiš sutra. Zadržiš neko razočaranje prekosutra i tako nakon nekog vremena više ne znaš što se sve nalazi u tebi.
Zbijeno. Zadržano. Zaustavljeno. Toliko bola prigušeno da više ne razumiješ ni sebe, ni druge i na kraju svega još kažeš „sve je u redu“ i „nije mi ništa“. Koga lažeš, čovječe?
Jasno ti je da si dužan štititi druge, ali znaš li i da si jednako tako dužan štititi sebe? Izbaciti sve smeće koje ulazi u tvoj život. Smeće onoga što su ti ljudi rekli i kako su se prema tebi ponijeli. Zaslužuješ da ti bude lijepo. Da se ljudi s poštovanjem prema tebi odnose. Povuci se na osamu i izbaci sve traume iz sebe. Izbaci sve loše što su ti ljudi uradili. Onda kreni ispočetka. Kreni čist, kao novi čovjek koji ponovno želi živjeti.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
