Pogriješi čovjek u životu i to ne jedanput. Već mnogo puta. Pogriješi u odnosima. Odlukama. Važnim i nevažnim stvarima. I dođe trenutak kad sumira mnogo pogrešnih odluka. Pa ga hvata ljutnja. Bijes. Tuga. Nemir. 

Ne može sebi oprostiti, jer se pita gdje bi bio da nije bilo svih tih krivih odluka. Kako god bilo, jednu stvar mora znati. Prošlost ne može promijeniti. 

Da se na početku mogao drugačije postaviti, vjerojatno bi to i učinio.

Znaš li što ti sada ostaje? Jednostavno stisni se uz svoje pogreške. Zagrli ih i pusti da ti osjećaji prođu. Jednom ćeš vidjeti da sva tvoja buduća snaga počinje tamo gdje je nekoć bila tvoja slabost. Bitno je samo da si te pogreške preživio i prebolio.

Sada na tom tlu zasadi sjeme jednog novog života. Rasute dijelove skupi u novu cjelinu. Vidjet ćeš čudo života. Na poljima poraza uvijek izrastu tvoji najbolji cvjetovi.