Onda jedan kriterij spustite dolje. Pa drugi, treći, stoti. Život nije da sagnete glavu dolje, već da je podignete. Koliko god boljelo i koliko god vam se ne išlo naprijed.  Znate da morate. Jednom ćete shvatiti da se ljepota života uvijek tražila u mrvicama. Da je često bilo mnogo više onih teških nego lijepih stvari.

Sve je to ostalo od djetinjstva. Kada smo kao dijete očekivali potvrdu svojih roditelja. Sada kao odrasli i dalje čekamo tu malu potvrdu vrijednosti. Od ovoga i onoga. Prijatelja i poznanika. Od bilo koga. Teško je kad ljubav pokušavamo pridobiti od onih koji nam je ne daju. Moleći. Preklinjući. Ponižavajući se. 

Samo treba osvijestiti stazu kojom hodamo i traumu koju smo prošli. Započeti novi dan ne gledajući unatrag .