Jednostavno život je bolji kada ga ne forsiraš. Kad pustiš. Ono na što ne možeš utjecati. Kada sebi dopustiš malo mira. Od brojnih očekivanja koja si postavio. Život je bolji i kada se ne opterećuješ kakav si u tuđim očima i prestaneš raditi predstave kojima bi neprestano lickao tu sliku. Kad se zaustaviš u trenutku i kažeš sebi: „Samo ovo što sada imam je moj život. Ništa više.“

Od toga kreneš dalje.

Jednostavno s vremenom shvatiš da su najljepše stvari u životu one najtiše. I s najviše emocija. Jednako tako i ljudi. U početku voliš neka bučna slavlja. Glamurozne susrete. Velike figure. Sladunjave riječi.

S vremenom shvatiš da je sve to pomalo isprazno i odlučiš život pomaknuti malo sa strane. Gdje se manje dokazuje a više živi. Gdje je više iskrenosti, a manje pretvaranja. Otkriješ koliko je tu sve bolje.