Je li i vama nekada dosta ljudskih laži? Priča i pričica o poštenju, iskrenosti i velikodušnosti? A kad se na djela pogleda, sve samo pustoš. Takvi smo mi ljudi. S hrpom obećanja i sladunjavih fraza, a ispod površine samo trulež. Pokušavamo se svidjeti nekim lijepim manirama ispod kojih je samo paučina. I ne želimo priznati svoje pogreške, jer se pravimo nepogrešivi, pretvarajući se da se to nama ne može dogoditi.

Kad se umoriš od ljudskih laži nemoj puno dvoumiti. Napusti društvo puno prenemaganja i pretvaranja. Ugasi televiziju. Isključi mobitel. Izađi vani i slušaj prirodu. Gledaj u nebo. I čekaj da tvoja duša ponovno počne poprimati onu izvornu boju. Tvoje srce ponovno osjećati. I kreni ispočetka. Pa neka govore da si lud. I neprilagodljiv. Samo nemoj pristati na polovično. Lažno. Umjetno. Ostavi se praznih priča. I živi onaj pravi život.

Ima onaj osjećaj kad nekoga želiš čuti svaki dan i uvjeriti se da je s njime sve u redu. Pa i onda ako nije blizu. Zoveš ga i pitaš naoko obična pitanja. Ali zapravo se ne radi o pitanjima i odgovorima. Radi se osjećaju važnosti te osobe u tvome životu. Radi se o prioritetu. Kad je nekome do tebe stalo, to se vidi. To se osjeća. A vidi se i kada nekome nije stalo. Ne može se to sakriti, kao što se ne može sakriti sunce na nebu.

Zapamti, ima ljudi koji žive za tvoj osmijeh. I nakon toga ti vidiš na njihovom licu osmijeh, ali ne vidiš svu onu priču iza njega. Brigu da ti sve bude dobro. I nemir kada se s tobom nešto loše događa. Neki ljudi ne pričaju puno o ljubavi. Ne rasipaju neke velike riječi. Ali vidiš da im je stalo. Osjetiš koliko je njihov život na neki način usklađen s tvojim. A to nije mala stvar. Netko se prilagodio tebi. I pokazao ti koliko mu značiš.

Ponekad daš prst, a uzmu ti cijelu ruku, učiniš dobru stvar, a vrati ti se nož u leđa. I to isto napravi ti danas jedna osoba, sutra druga, prekosutra treća. A onda te na kraju uvjeravaju da je problem u tebi. Da ti nisi normalan i da trebaš biti drugačiji. Apsurd nad apsurdima. A stvar je posve suprotna. Oni se trebaju mijenjati. S njima nešto nije u redu. Ti si posve na mjestu jer imaš srce i dušu, jer si čovjek i gledaš u drugima jednako tako ljudska bića.

Tužno je to da svijet, umjesto da prilagođavamo onima dobrima, prilagođavamo ga onima lošima. Uspoređujemo se s onima koji su zaboravili što to znači imati čist obraz i iskrene namjere. Stavljamo maske, jer ih i drugi nose i mislimo da je sve tako jednostavnije. A nije! Jer takav život nikamo ne vodi. Ne pristaj na takve igre i kalkulacije, ne pristaj da budeš još jedan od pijuna u toj prljavoj igri života. Ostani svoj! S tobom je sve u redu. Neka se oni mijenjaju!