Kada navečer završiš sa svima i ostaneš sam u svoja četiri zida, imaš li snage za sebe? Imaš li petlje pogledati u sebe i reći: „Dobro je da te imam“.
Kad navečer otiđeš od ljudi i odmakneš se od onih koji su te voljeli i onih koji te nisu voljeli, hoćeš li sebe pogledati u oči i reći: „Hvala ti“. Nemoj da ti je ta osoba posljednja rupa na svirali.
Brzo ćeš se umoriti. Od onoga što je bilo dobro i onoga što nije bilo dobro.
Kad navečer završiš sa svima podsjeti sebe da tvoje vrijeme nije neograničeno. Hoćeš li jednoga dana reći „mogao sam više voljeti“ ili „sretan sam što sam volio“ i bio voljen. Ne rasipaj dane u prazno. Ne moraš učiniti ono što si mislio da moraš.
Moraš malo sanjati. Ljubiti. Osjećati. Reci sebi da nije važno što ljudi misle. Nećeš si valjda zbog toga upropastiti život. Zato završi malo ranije sa svima i ostavi vremena za sebe. Trebaš sebi.
