Jeli i vama nekada dosta ljudskih laži? Priča i pričica o poštenju, iskrenosti i velikodušnosti?
Kada se na djela pogleda, sve samo pustoš. Takvi smo mi ljudi. S hrpom obećanja i sladunjavih fraza, a ispod površine samo trulež. Pokušavamo se svidjeti nekim lijepim manirama ispod kojih je samo paučina.
Ne želimo priznati svoje pogreške jer se pravimo nepogrešivi, pretvarajući da se to nama ne može dogoditi.
Kad se umoriš od ljudskih laži nemoj puno dvoumiti. Napusti društvo puno prenemaganja i pretvaranja. Ugasi televiziju. Isključi mobitel. Izađi vani i slušaj prirodu. Gledaj u nebo.
Čekaj da tvoja duša ponovno počne poprimati onu izvornu boju. Tvoje srce ponovno osjećati i kreni ispočetka.
Pa neka govore da si lud i neprilagodljiv. Samo nemoj pristati na polovično. Lažno. Umjetno. Ostavi se praznih priča i živi onaj pravi život.
