Čude se kako se ne vraćaš. Kako ćeš se vratiti kad si naučio probijati se kroz najjače oluje svojim rukama.
U najmračnijim noćima ići naprijed samo s onim svojim malim svjetlom. Boriti se s onim svojim utvarama, bez da ti itko kaže „Tu sam, na mene možeš računati.“ Sam sebi davati ruku kad padneš. Brisati suze i ustajati se bez ičije pomoći.
Izmaknu se ljudi kad je najteže, pa ostaneš sam u ringu života. Bez ruke i podrške, bez ičijeg glasa i utjehe.
Onda shvatiš jednu čudesnu stvar. Svladao si i tu lekciju. Shvatio da život nije samo med i mlijeko i da svaki dan ima jedan težak okus. Okus borbe za sutrašnjicu i da ne treba nikoga suditi, jer svatko zna zašto je donio takvu odluku kakvu je donio.
Kad ti je teško, puste te ljudi da ideš sam. Kasnije se čude kako te više nema.
