Kada nekoga voliš, sve pamtiš o njemu.

One male i one velike stvari.  Nema takvog nevremena koji bi te spriječio da do njega dođeš. Niti doba dana ili noći u kojem to nije zgodno. Kada nekoga voliš, tada ne poznaješ izgovore. Opravdanja. Tada cijeniš ono što imaš i imaš ono što cijeniš. Hrabar postaješ i bez nekog posebnog razloga. Znaš da je ljubav ono što činiš i samo ono što činiš. Ne pričaš neke prazne priče.

Kada nekoga voliš, tada ga razumiješ i bez riječi. Otkrivaš koliko šutnja između vas može biti lijepa stvar, jer duše razgovaraju nekim svojim jezikom. 

Tijela se usklade čim se srca usklade. Kada nekoga voliš, tada pronalaziš načina da i ona čudovišta u njemu pripitomiš i pretvoriš u neka mirna bića. 

Kada nekoga voliš, znaš da nije bitno koju ulogu igraš u povijesti svijeta, već koju ulogu igrate jedno u životu drugoga.