Navečer kad ostaneš sam shvatiš jednu vrlo važnu stvar. Bitna je ona veza koju imaš sa sobom. Jako je bitna. Jer, oni drugi dolaze i odlaze. I tu su samo u prolazu. A tvoja veza sa samim sobom traje cijeloga života. Zato njeguj tu vezu i budi blag prema sebi. 

A, kakav si prema sebi? Kada si zadnji put sebi rekao neku lijepu riječ, ohrabrio se i podržao? Moraš to napraviti, prijatelju, dužan si to sebi. 

Još bi se nekako i dala progutati činjenica što te izdaju ljudi koji te ne poznaju, ali kako ćeš objasniti sebi činjenicu to što izdaješ sam sebe?

Ljudi koji su prije pola tvoga života bili uz tebe, sada više nisu. Ljudi koji su tu bili kad si pobjeđivao, nestali su kad si gubio. I broj onih najbližih smanjio se na prste jedne ruke. A, ni oni nisu uvijek tu kad treba. Tako je to s ljudima. Nikad ne znaš na čemu si s njima i kome od njih možeš vjerovati da će uvijek biti tu. S ljudima se nikad ne zna.

U svemu tome makar utvrdi jednu stijenu, utvrdi sebe. I nemoj se previše napadati! Budi blag prema sebi. Budi dobar prema sebi. Zaslužuješ to. Savez sklopi s onim tko će uvijek biti s tobom i uz tebe, a to si jedino ti sam. 

Postani sam sebi najbolji prijatelj i najveća utjeha i nada. I vidjet ćeš, već od sutra te čeka bolji život.