Jer ta je osoba prošla sve udarce i poniženja. Uzduž i poprijeko. U svakoj stanici svoga bića. I jako dobro zna kako je to kada se nemaš na koga osloniti, a moraš ići dalje. I nitko te ne pita možeš li, ni treba li ti pomoć. Osoba je to koja je na vlastitoj koži najbolje osjetila što to znači biti nečija posljednja rupa na svirali. I kako je to kad te boli cijeli niz rana, što unutarnjih, što vanjskih.

Kada slomljena osoba odluči krenuti ispočetka ne mijenja se samo njena povijest, mijenja se povijest svijeta. I kad joj se čini da se najviše raspada, to je onda najbolji znak da se sve slaže ispočetka. I da se više neće jadati nad malim bolima kada je prošla one najveće boli. Najjače boli i razočarenja jačaju čovjeka i zauvijek ga mijenjaju. Ništa više nikada neće biti kao što je bilo.

Takva osoba koja je bila na dnu, povrijeđena, razočarana i slomljena – ima najviše osjećaja za druge ljude. Jer je školu života platila najskupljom cijenom. Kad vidim slomljenu osobu koja je odlučila krenuti ispočetka imam potrebu nakloniti joj se. Zaslužila je i mnogo više od naklona. Divim se snazi ponovno rođenih ljudi koji nisu odustali kada ih je život zgazio, već su ustali i odlučili krenuti ispočetka.