Jer ta je osoba prošla sve udarce i sva moguća poniženja. Uzduž i poprijeko. U svakoj stanici svoga bića ta osoba još uvijek osjeća sve te udarce i sva ta poniženja. I jako dobro zna kako je to kada se nemaš na koga osloniti, a znaš da moraš ići dalje. I nitko te ne pita ni možeš li, ni treba li ti možda pomoć.

Osoba je to koja je na vlastitoj koži najbolje osjetila što to znači biti nečija posljednja rupa na svirali. I kako je to kada te boli cijeli niz rana.

Kada slomljena osoba odluči krenuti ispočetka, ne mijenja se samo njena povijest, mijenja se povijest svijeta. I kad joj se čini da se najviše raspada, to je onda najbolji znak da se sve slaže ispočetka.

I da se nikada više neće jadati nad malim bolima kada zna da je prošla one najveće boli za koje nitko nije znao. Takva osoba ima najviše osjećaja za druge ljude. Jer je školu života platila najskupljom mogućom cijenom. I zato, kada god vidim slomljenu osobu koja je odlučila krenuti ispočetka imam potrebu nakloniti joj se. Zaslužila je ona i mnogo više od naklona. Herojstvo je pronaći snagu u sebi, dignuti se i krenuti ispočetka nakon što svi misle da su te uspjeli slomiti oni koji su te lomili…