Kada veliki ljudi odlaze, oni iza sebe ostavljaju puno. Ostavljaju nešto što se ne može izmjeriti, jer nije materijalno. Nešto što ne staje u ruke, već samo u srce.
Kada odlaze veliki ljudi iza sebe ostavljaju veliki trag. Obrise jednoga boljega svijeta. Ostavljaju zemlju koja iza njih više nije ista, jer nisu tu bili samo promatrači, niti su samo pasivno gledali i slušali što se događa. Oni su nešto mijenjali. Stvarali. Ostavljali emociju.
Kada veliki ljudi odlaze, shvatiš da ih je ovaj svijet premalo cijenio. Davali su sve od sebe, a često dobivali samo mrvice. No, to njih nije bilo ni briga. Njima je jedino bilo stalo da ova zemlja bude bolja i uspjeli su u tome. Ostavili su nam u nasljeđe nešto mnogo dublje, mnogo trajnije, mnogo ljudskije.
Ostavili su emociju koja i dalje živi. U svakom od nas. Mišo, počivaj u miru!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
