Stara godina nas je naučila mnogo o preživljavanju, kao i ona prije nje i mnoge prije njih. Kako bi bilo dobro kada bi nas Nova godina naučila kako živjeti.
Onako istinski. Više gledati izlazak i zalazak sunca. Bez žurbe na nešto što moramo obaviti prije ili nakon toga. Manje se pitati tko će što reći. Kako bi bilo lijepo kada bi nas Nova godina naučila vrijednosti iskrenih osjećaja. Bez da ih moramo skrivati, potiskivati, gušiti.
Stara godina nas je naučila mnogo o preživljavanju. Neka nas nova nauči živjeti jednostavno s malo čarolije kojom ćemo začiniti svaki dan. Pokaže kako uživati u malim stvarima i dobrim ljudima. Manje planirati neku neodređenu budućnost, a više živjeti u sadašnjem trenutku, kojih će biti sve manje. Neka nas Nova nauči prihvatiti bore koje nosimo i pokoju sijedu vlas i bolest ako dođe. Sve treba prihvatiti i s mirom gledati na ono što je bilo i na ono što tek dolazi.
Nemoj odustati od sebe kada te netko povrijedi i još dodatno povrjeđivati sebe. Vidjet ćeš da na kraju opet svatko na svojoj koži osjeti ono što je učinio drugome. Sve se savršeno vrati. Dobro i zlo. I ono što si učinio, ono što si propustio. Ne gubi povjerenje u život. Samo zadrži hrabrost u sebi. Odlučnost. Empatiju. Ne zaboravi da te nema na ovom svijetu, jer sve mora proći.
Kada te netko povrijedi ne zadržavaj te stvari u sebi. Zadrži samo one lijepe dane, mirne noći. Zadrži vrijeme kada si kao dijete vjerovao u dobro i znaj da oni koji su te povrijedili mogu pobjeći od bilo koga.
Neće pobjeći od svoje savjesti. Neće pobjeći od posljednjeg dana. Nema ljepšeg saznanja od saznanja da te nitko ne progoni i da nikome nisi ostao dužan. Živiš svoj život. Neponovljiv i lijep. Koji miriše na sreću.
Svaku večer poželim da je ovaj svijet bolji. Što je, tu je. Kakav je – takav je. Imam komadiće nekog svog svijeta koji je jednostavan i lijep. Imam ljude koji mi daju razloga da živim. Čini se malo, ali je zbilja puno. Zašto bih tražio nemoguće? Neka pusta čudesa? Kad samo kap nečijeg razumijevanja čini da moj život više nije isti. Velika je stvar kad te netko sasluša, potapša po ramenu. Stisne ruku. Nazove prijateljem. Promijeni ti život bez da je to htio.
Volim ljude s velikom dušom koji liječe bolje od svih lijekova. Nigdje toliko sjaja kao u njihovim očima.
Jedno je sigurno, borbe koje su prošli učinile su ih takvima. Volim ljude koji te utješe pogledom, osmijehom, nekom malom sitnicom. Nosim nešto njihovog u svom srcu, a s pogledom u nebo svaku večer postajem drugi čovjek. Bliži svima onima koji vode svoje bitke u tišini i samoći svoje sobe.
Vidim da nikome nije lako. To je cijena života.
