Danas govore jedno. Sutra drugo. Prekosutra nešto treće. Sad ćeš ih čuti kako hvale jednu osobu. Sutra je kude i sve to iza leđa, a uvijek misle da su u pravu. Nepogrešivi. Nezamjenjivi.

Kako imam potrebe odmaknuti se iz takvog društva i naći nekoga čije će „da“ biti „da“ i čije će „ne“ biti „ne“.

Kako je dobro biti s ljudima s kojima ne moraš birati riječi. Nađeš se s njima s jednim osmijehom. I nakon dvije rečenice već ste na istoj valnoj duljini. Ne nadmećete se jedno s drugim. Ne dokazujete. Živite opušteno. Jednostavno i svaki je susret takav da se pamti i želiš da se ponovi, jer su se našle dvije duše. 

Sične i različite. Ne mogu s ljudima koji se okreću kako vjetar puše. Umore me. Do bola.