„Nije mi ništa“ nije samo emocija. To je jedan cijeli pogled na svijet. I ponekad se prepadnem kad se sjetim koliko sam puta rekao tu rečenicu, a ništa nije bilo u redu. I osjećao sam se loše. Bilo bi lijepo živjeti život bez samozavaravanja. I priznati sebi kada ti je loše. Kad si umoran. I dosta ti je svega. Vratiti sebi moć s malo pozitivnih misli. I prestati se brinuti što treba učiniti da bi se dopao drugima. Samo se svojoj duši dopasti.

Postoji jedan jednostavan lijek za sve tegobe. Malo mora. Neba. Pogled u daljinu. Ostaviti prošlost prošlosti. I biti tu u trenutku. Život ne traži od tebe puno stvari. Tek da slušaš vlastitu dušu. I daš joj ono što joj prija. Ne trebaš danas ništa napraviti da bi tvoja vrijednost rasla. Dovoljno je da dišeš. Osjećaš. Voliš. Sanjaš. I znaš da je tvoj život u tvojim rukama. Jer ga nisi prepustio slučaju. I okolnostima.

Obećaj sebi da se nećeš premišljati na svaku poteškoću. I žaliti da ti je teško. A bit će ih. Uvijek ih bude. I ostani malo sam. I vidjet ćeš kako se sreća uvijek smjesti negdje oko malih stvari. I dobrih ljudi. Razmazi svoj život ljepotom izlaska i zalaska sunca. Šetnjama po prirodi. I nemoj puno misliti što će biti sutra. Život ne daje nikakve garancije. Tek prilike da današnji dan učiniš i doživiš nešto lijepo. Na tebi je što će to biti.

Doći ćeš i ti u godine kad te neće biti briga tko što govori. I kako te tko gleda. I otkrit ćeš jednu jednostavnu stvar. Život odjednom postaje bolji. Ni sam ne znaš kako. I pitat ćeš se zašto taj osjećaj nisi iskusio ranije. I više uživao u njemu. Doći ćeš i ti u godine kad će shvatiti da dokazivanje da si uvijek u pravu više nije bitno. Čemu to i za koga? Jer što dobivaš time kad nekom dokažeš da si bio u pravu? A izgubiš dobar odnos. Izgubiš svoj mir.

Doći ćeš i ti u godine kad će ti više značiti jedna obična sitnica nego neka velika stvar. Poziv prijatelja. Osmijeh prolaznika. Šetnja prirodom. Pogled na zalazak sunca. I shvatit ćeš da su to sve, samo ne sitnice. Doći ćeš i ti u godine kad ćeš prestat šutjeti i trpjeti stvari koje ti se ne sviđaju. I koje te povrjeđuju. Jasno ćeš dati do znanja kako se osjećaš, a ako drugu stranu nije briga, samo ćeš se okrenuti i otići. Godine svašta nauče čovjeka. Šteta samo što to ne nauči prije.

Jedni žele da si ovakav. Drugi žele da si onakav. Jedni bi da radiš ovo. Drugi bi da radiš ono. Ma otkači ih sve od reda. Budi onakav kakav jesi! Budi svoj. Pusti scenarije koje drugi imaju s tobom. Tvoj život je samo tvoj. I na kraju ćeš ti odlučiti kakav ćeš biti. Čudno je to da ljudi koji imaju najmanje petlje da oblikuju svoj život, na kraju se prave najpozvaniji da oblikuju tuđi. I znaju što je za tebe najbolje. Tko je za tebe najbolji.

Tužno je to, da kad stavimo ruke u svoj džep i potražimo ključeve svog života, tek na kraju shvatimo da smo ih davno dali drugima. Da su oni pola života odlučivali što ćemo misliti, kako ćemo se osjećati, gdje ćemo ići, što ćemo raditi. U manjoj ili većoj mjeri. Radi mira, sreće, kompromisa. Ili ne znam čega drugoga. Srećom nikada nije kasno vratiti ih natrag. I započeti ispočetka. Živjeti onako kako želiš. Kako zaslužuješ. Samo počni! I nećeš požaliti!