Ima onaj jedan težak osjećaj. Kada te ljudi otpišu i smatraju manje vrijednim. Kada te ne žele ni pogledati, misleći da su nešto veći od tebe. Bolan je to osjećaj. Kada te stave u drugu ligu i vidiš da su protiv tebe. A onda se u tebi javi snaga. Vjera. Prkos. 

Odluka da im pokažeš tko si i koliko možeš. Ne da bi ikoga ponizio, nego da bi im dokazao da nisu bili u pravu kada su rekli da ne možeš i nećeš uspjeti.

Koliko si se puta borio iz petnih žila, ali nisu pokazivali nikakve reakcije. Kada pobijediš svi te prepoznaju. Svi čestitaju. Svi žele doći bliže. Koliko si puta bio na dnu i smijali su ti se. 

Onda si se kao Feniks digao iz pepela, pogledao u svoje rane i vidio da sjaje, jer si ih pretvorio u pobjede. 

Nisi dopustio da te unište i nakon svega odlučio si se na život koji malo ljudi razumije. Život pobjednika koji se nikada nije predao!